ISTORIJA / KULTURA / TRADICIJA

Obale tivatskog zaliva prošle su kroz različite epohe: ilirsku, rimsko – vizantijsku, srpsku, mletačko – tursku i austrijsku. O tome svjedoče kako mnogi arheološki nalazi, tako i postojeći spomenici stare arhitekture, kao i pisani istorijski izvori. O samom porijeklu imena Tivta postoje različita mišljenja i istorijski podaci. Kako su za ovo područje ispričane najljepše legende, koje se prenose vijekovima sa generacije na generaciju, jedna od njih kaže da je Tivat dobio ime po ilirskoj kraljici Teuti.

Tivćani oduvijek ponosno slave i njeguju svoju tradiciju i običaje. Organizuju se fešte u slavu života. Možete probati i razumjeti našu tradicionalnu kuhinju, folklor i muziku i to sve na jednom mjestu ili se ipak odlučiti obići i upoznati sa kulturnim nasleđem kao što su: Zbirka pomorskog nasleđa, Muzej podmornica, Ljetnjikovac Buća iz XV vijeka, muzejsku zbirku „Etnografsko nasleđe Tivta“ i galeriju koje su u sastavu JU“Muzeji i galerije“ i vjerske objekte (crkve i manastiri) koje mnogo govore o najznačajnijim etapama područja u kome se nalaze i vremena iz kojih dolaze.

Tivat je grad kulture i muzike, a to je oduvijek i bio. Ono što definiše kulturne događaje u našem gradu je tradicija izvođenja pozorišnog teatra „Purgatorije“, čuvenog kola bokeške mornarice, zvuci gradske muzike kao i koncerti u izvođenju muzičke škole Tivat.

– Bokeljska mornarica je osnovana u 9. vijeku (809. godine) i od tada djeluje kao najstarija organizacija pomoraca u našoj državi i u svijetu. Nošnje su izrađene od skupocjenih materijala (čoha, somot, svila) i obilato su ukrašene zlatovezom, a proizvedene su u zanatskim radionicama. 2013. godine proglašena je nematerijalnim dobrom Crne Gore. Njeni članovi prate tradicionalne svečanosti, kako u Tivtu, tako i šire.

Gradska muzika – Na isteku 19. vijeka, s prvim naznakama razvoja industrije i pomorstva u zemljoradničkom Tivtu, običajne pjesme, gajde i lijerice, kao jedini oblik muzičkog istraživanja, zamijenili su novi zvuci. Muzici sklone mještane, mlade i starije, 1891. godine uspjeo je da okupi Antun Žeželić i oformi prvi orkestar. Crkvene svečanosti, svadbe, serenade, i prigodne večernje zabave po tivatskim selima, oplemenile su se orkestarskim muziciranjem. Uz muziku su se obilježavali tradicionalni datumi, dočekivala je i ispraćala brojne državnike, kraljeve, političare, radnike i td.

Muzička škola Tivat svoje korijene ima u tradiciji prvog orkestra u Tivtu, osnovanog 1891. godine pod nadzorom muzički obrazovanog učitelja Antuna Žeželića. Najprije je osnovana kao osnovna škola 29. oktobra 1964. godine. Osnivač škole je Opština Tivat. Od školske 2005/06 otvoreno je i područno odjeljenje škole u Radovićima. Prva je muzička škola u državi koja otvara odsjek limenih duvača, konkretno horne i trube i nakon kratkog vremena rada ovog odsjeka počela da niže značajne rezultate na brojnim takmičenjima u zemlji i inostranstvu. Škola je organizator mnogih koncerata, seminara, humanitarnih projekata, kao i međunarodnih radionica za duvačke instrumente u Tivtu.

Festival pozorišnog teatra „Purgatorije“– Ovaj festival je izrastao iz pozorišta, koje je prethodno postojalo i decenijama definisalo kulturu Tivta. Tivat je postao regionalni centar mediteranskog pozorišta gdje se susreću mnogi umjetnici.

*Više o istoriji, kulturi i tradiciji možete naći u PDF brošurama : „TIVAT-kultura/istorija/tradicija“ i „ I love Tivat“ na linku

Institucije kulture

JU Centar za kulturu Tivat

Centar za kulturu Tivat je formiran 1970 godine. Od tada je prošao kroz razne organizacione forme da bi danas ova Javna Ustanova objedinjavala: Narodnu biblioteku i čitaonicu, produkciju pozorišnih i dokumentarno filmskih ostvarenja, Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije”, izdavačku i redovnu programsko-repertoarsku djelatnost koja podrazumijeva; muzičke koncerte, književna dešavanja,  prijem i organizaciju gostujućih programa, promocije i pružanje tehničkih usluga i podrške brojnim korisnicima prostornih kapaciteta Centra i grada u cjelini.
Pozorišna produkcija Centra za kulturu Tivat postala je svojevrsnim brendom, kojeg je dodatno upotpunilo patnaestogodišnje iskustvo u realizaciji takođe uspostavljenog Festivala mediteranskog teatra, “Purgatorija” koji je u jubilarnoj godini doživio da bude vrednovan, najuspješnijom ljetnjom smotrom pozorišnog stvralaštva na prostoru bivše SFRJ.

Centar za kulturu

 
Centrala: +382 32 674 587
Gradska biblioteka: +382 32 674 588
Radno vrijeme biblioteke: 8h-19h
Subota: 8h-13h
Uprava: +382 32 674 590
Radno vrijeme uprave: 8h-15h
Organizacija : +382 32 674 555
Rezervacija karata: +382 69 342 799
E-mail: kultart@t-com.me
Web site: www.czktivat.me
Adresa: Luke Tomanovića 4.

 

JU Muzeji i galerije

Muzejska zbirka „Etnografsko nasleđe Tivta“ – u muzejskom i galerijskom izlagačkom prostoru srednjovjekovnog kompleksa Buća posjetioci su u prilici da se upoznaju sa izložbama likovnog, etnološkog, arheološkog i dokumentarnog karaktera. Etnografska zbirka se, posredstvom izlagačke djelatnosti bavi: tradicionalnim odjevanjem, zanatima, znamenitim ličnostima koje su uticale na narodni život ovog kraja, kao i nematerijalnom baštinom.

 
Adresa: Trg od kulture 4
E-mail: muzejigalerija.tivat@gmail.com
Tel: +382 (0) 32 674 591
Radno vrijeme: 8h-20h

Zbirka pomorskog nasljeđa, Porto Montenegro – Svojevrsni muzej, Zbirka pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru, oslikava bogate pomorske tradicije i podsjeća na izvanrednu nautičku prošlost Jadrana. Tu se nalazi i Muzej podmornica- stari ponos Jugoslovenske Ratne mornarice, podmornica P-821 Heroj, kao muzejska vrijednost ostavlja bez daha posjetioce Porto Montenegra.

 
Tel: +382 (0) 32 661 000
E-mail: museum@portomontenegro.com
djovanovic@portomontenegro.com

Galerija “Gayo”, Porto Montenegro – Zidove galerije Gayo krase umjetnine najvećih svjetskih umjetnika iz Kine, Rusije, Italije, ali i djela crnogorskih likovnih majstora, s obzirom na to da je Gayo prva privatna galerija u Crnoj Gori. Identitet i kredibilitet galerije Gayo se gradio dugi niz godina, te nije iznenađenje što inostrana nautička klijentela uživa u ovom art prostoru Porto Montenegra kako u sezoni, tako i van nje.

 
Radno vrijeme:
Ponedeljak – Subota: 14h-20h
Tel: +382 (0) 69 040 240
E-mail: gayo@t-com.me

Galerija Slika

Sakralna Baština

Sakralna baština u Crnoj Gori oduvijek je i zauvijek će imati posebnu vrijednost. Sva kulturna dobra, nasljeđe prethodnih generacija bogatstvo je kako za sadašnje tako i za sve buduće stanovnike svakog podneblja. Tako je i u Tivtu – gradu koji na cijeloj svojoj teritoriji ima veliki broj sakralnih objekata neprocjenjive vrijednosti.
Jeste li znali da je najviše crkvica u Tivtu posvećeno Bogorodici – čak 11? Da se za Gospu od snijega veže legenda o papi Liberiju? Da se na teritoriji Tivta nalaze brojne crkve koje su kulturno dobro i zakonom zaštićene? Da je jedna od njih i najstarija crkva na ovim prostorima, koju su gradili Grci u VII vijeku?
Vodimo vas pričom do crkvi, hramova, kapela i samostana duž cijelog grada, ali i sela. Svaki od ovih objekata ima posebnu vrijednost za stanovništvo – kako kroz istoriju, tako i u današnjem trenutku.

Manastir Sv. Arhangela Mihaila nalazi se na poluostrvu Prevlaci, na kojem su se smjenjivale razne civilizacije od helenizima do srednjovjekovnog perioda. Opatiju Sv. Mihaila osnivaju benediktinci u ranom srednjem vijeku. Početkom XIII vijeka postaje središte Zetske episkopije, 1346. godine dobija status mitropolije. U vrijeme III seljačke bune u Grblju 1452. godine mletačke galije su srušile manastir. Na osnovu arhitektonsko arheoloških istraživanja potvrđeno je da je manastirska crkva bila reprezentativna trobrodna bazilika sa tri oltarske apside. Ostaci crkve Sv. Arh. Mihaila su konzervirani, a obnova manastira započela je 1997.godine izgradnjom novog konaka.

Crkva Sv. Trojice udaljena je pedesetak metara od nekada velike i bogato dekorisane bazilike Sv.Arhangela Mihaila iz XII vijeka. Sagrađena je 1833.godine kao zadužbina kontese Ekaterine Vlastelinović, udovice kotorskog veleposjednika konta Ilije Vlastelinovića. Sv.Trojica je jednobrodna građevina, sa polukružnom apsidom i preslicom sa tri otvora za zvona. Za gradnju crkve korišćen je tesani kamen sa ruševina obližnjeg hrama. Kontesa Ekaterina, ktitorka hrama, 1847.godine testamentom daruje svoj dio Prevlake vladici Petru II Petroviću Njegošu. Crkva Sv.Trojice je zakonom zaštićena kao kulturno dobro 1976.godine.

Samostan Gospe od Milosti se nalazi na ostrvu u krtoljskom arhipelagu nedaleko od ostrva Sveti Marko. U narodu je poznat i kao Gospa od Otoka. Arheološki nalaz žrtvenika Junone Lucine, zaštitnika porodilja, koja se čuva u jodniku pored ulaznih vrata u crkvu, ukazuje na pretpostavku da je još u doba antike ovdje postojalo svetilište ili je žrtvenik u nepoznato vrijeme prenesen sa obližnje Prevlake. Samostan je više puta obnavljan, a velika obnova se dogodila polovinom XIX vijeka nakon što je udarom groma srušeni zvonik oštetio crkvu i samostanske zgrade. Ovaj samostan posjeduje veliki broj vitraža, manju zbirku srebrnih pločica i veoma vrijednu biblioteku.

Crkva Sv. Nikole se nalazi na strmoj padini iznad sela Gornji Krašići pored starog, nekad značajnog puta koji je povezivao Krtole sa Lušticom. Bogomolja, posvećena zaštitniku putnika i ribara, sagrađena je u XVIII vijeku po nekim indicijama na temeljima stare građevine. U enterijeru crkve dva su kamena oltara ukrašena polihronim mermerom i likovno vrijednim palama. Slika na glavnom oltaru predstavlja kraljicu Sv. Rozariju sa djetetom u naručju ispred koje stoje Sv. Nikola u svečanoj odjeći i Sv. Luka evanđelista.

Crkva Bokeljskih Mučenika nalazi se na morskoj obali Donjih Krašića. Njen ktitor je austrougarski admiral pomorske flote Maksimilijan von Šternek, utemeljivač Arsenala u Tivtu. Crkva, posvećena ranohrišćanskim bokeljskim mučenicima Svetoj braći Petru, Andriji i Lovrijencu završena je 1897.godine.

Crkva Sv. Luke se nalazi na dominantnom uzvišenju iznad krtoljskog sela Gošići, odakle se pruža impresivan pogled na priobalje Tivatskog zaliva. Predanje kaže da je sv. Luka jedna od najstarijih crkava na ovim prostorima, koju su gradili Grci u VII vijeku. U crkvi se čuvaju – zlatotkani felon, dar Petra I Petrovića Njegoša tadašnjem krtoljskom parohu; šestodnev štampan u Moskvi 1749, dar vladike Save Petrovića; Obredna knjiga Triod štampana 1751. dar ruske kraljice Jelisavete mitropoliju Vasiliju Petroviću i veće četvorojevanđelje s početka XX vijeka sa mesinganim okovima. Crkva je kulturno dobro, zakonom zaštićena 1976.godine.

Crkva Sv. Gospođe se nalazi na markantnoj lokaciji u Nikovićima, zaseoku krtoljskog sela Radovići. Ne zna se kad je podignuta, a prvi zapis se javlja u jednom kupoprodajnom ugovru iz 1594.godine. Crkva je polovinom XIX vijeka obnovljena, kada je produžena u zapadnom dijelu i podignut je masovni zvonik. Zvonik je potom dograđen sa još pet metara po nacrtu italijanskog arhitekta Matarelija.

Ikonostas se pripisuje Nikoli Aspiotisu, grčkom ikonopiscu iz druge polovine XIX vijeka. Ova crkva je zakonom zaštićena 1955. godine dok su ikonostas i zbirka od pet krstova i četiri crkvene knjige 1963. registrovane kao pokretna kulturna dobra.

Crkva Sv. Spasa se nalazi u Radovićima i saborni je hram pravoslavnog stanovništva sa područja Krtoli. U istorijskim spisima se navodi da je sagrađena 1767. i smatra se da je nastala kao reminescencija na staru crkvu sv. Spasa nedaleko od poluostrva Prevlaka, na čijim su temeljima kneževi Ivanovića podigli stambeni kompleks, danas poznat kao Grgurevina.

Crkva Sv. Ivana Krstitelja se nalazi na uzvišenju na granici između Bogišića i Đuraševića. Do osamdesetih godina XVIII vijeka u crkvi su postojala dva oltara – pravoslavni i katolički. Zemljotres 1979. je teško oštetio crkvu. Na glavnom oltaru je pala Sv. Ivana iz 1855. godine, vrijedan rad hrvatskog slikara Đovanija Skvarcina.

Crkva Sv. Jovana Preteče se nalazi u kotoroskom zaseoku Bogišići pored crkve sv. Ivana. Sagrađena je 1776. i posvećena je Hristovom preteči i krstitelju.

Crkva Sv. Arhangela Mihaila se nalazi na izdvojenom platonu u Bijelićima, iznad Solila. Vrijeme njenog postanka nije poznato. Bila je saborni hram, a današnja renovirana crkva ima jednodjelni zvonik, a na glavnoj fasadi je zadržala jednostavne kamene elemente. U crkvi se nalazi cjelivajuća ikona Sv. Arh. Mihaila, poklon manastiru ruskog grada Jaroslava.

Crkva Sv. Vrača nalazi se na južnim padinama Vrmca. Crkva je posvećena Sv.Vračima, braći Kozmi i Damjanu, zaštitnicima ljekarske profesije.

Crkva Sv. Petra nalazi se na brežuljku Gradac na padinama Vrmca. Ostaci fresaka ukazuju na slikarstvo visokog kvaliteta, koje se po mišljenju eminentnih stručnjaka, mogu uporediti sa najljepšim ostvarenjima raško-vizantijske umjetnosti XIII vijeka. Crkva Sv.Petra je kulturno dobro, zakonom zaštićena 1958.godine.

Crkva Sv. Jurja nalazi se iznad sela Gornji Bogdašići. Vrijeme izgradnje crkve nije poznato. Sadašnja građevina je zidana na temeljima starije bogomolje, čiji su tragovi vidljivi uz apsidalni prostor. Za prvobitnu crkvu narodno predanje kaže da je bila posvećena Maloj Gospi.

Crkva Sv. Agate se nalazi na seoskom groblju u naselju Mrčevac u Gradiošnici. Po predanju, podignuta je na imanju prčanjskih vlastelina Verona, kao porodična kapela. Kult Sv. Agate, rođene u gradu Kataniji, bio je veoma raširen u Siciliji. Ona se smatra zaštitnicom dojilja i zaštitnicom od požara i zemljotresa.

Kapela Sv. Antuna se nalazi u obalnom pojasu zatona Kalimanj, na užoj lokaciji Belani, u sklopu srednjevjekovnog kompleksa Pima. Ljetnjikovac sa kapelicom je prvobitno pripadao čuvenoj kotorskoj vlastelinskoj porodici Pasqvali, na šta upućuje reljefni porodični grb na zvoniku crkvice i natpis u kojem je uklesana 1373. godina. Kapelica je mijenjala vlasnike, a danas je grubo devastirana agresivnom savremenom arhitekturom i u lošem je stanju zbog velikog uticaja vlage. Dva visoka čempresa, organiski srasla sa pročeljem, u simbiozi sa crkvicom čine neobičnu cjelinu. Kapelica Sv. Antuna je kulturno dobro, zaštićeno zakonom 1957. godine.
Kapela Sv. Ivana Apostola se nalazi na Pinama. Jedini je integralno očuvani ostatak ljetnjikovca kotorskog vlastelina Paka Pasqvalija iz XV vijeka, koji je kapelicu gradio za porodične obrede. Od srednjevjekovnog kompleksa ostao je i dio zida uz samu kapelu.

Kapela Sv. Mihovila se nalazi u sklopu kompleksa Buća-Luković, u centru grada. Utvrđeni ljetnjikovac je u XV vijeku gradio ugledni kotorski plemić Mihailo Petrov Buća. Početkom XVIII vijeka prelazi u vlasništvo konta Marka Lukovića, čuvenog pomorskoh kapetana iz Prčnja. Kapela je mala građevina pravougaone osnove bez apside.

Crkva Sv. Save se nalazi pored gradskog nadvožnjaka u centru Tivta. Izgradnja hrama je započeta neposredno pred Drugi svjetski rat 1938, a završetak je okončan 1967. Hram je rađen prema projektu arhitekte Momira Korunovića iz Beograda u nemoravskom stilu, kao velika jednobrodna građevina sa osnovom u obliku grčkog krsta. Građen je neizmjeničnim redovima bijelog i ružičastog kamena. Prostrani enterijer hrama krasi tamno braon ikonostas, industrijske obrade, dekorisan vegetabilnim motivima zastupljenim cijelom površinom. U neposrednoj blizini hrama nalazi se zgrada Svetosavskog duhovnog centra, čija je gradnja započeta 1999. po projektu hercegnovskih arhitekata Petra Sirnika i Jova Jančića.

Kapela Sv. Ane se nalazi u Peanima, na južnim padinama Vrmca. Sagradili su je Niko i Jozo Staničić 1927. godine na svom imanju. Po kazivanju mještana, nedaleko od kapele nekada je postojala istoimena crkva, od koje danas nema vidljivih tragova.

Crkva Sv. Antuna Padovanskog se nalazi u naselju Tripovići u Tivtu. Sagrađena je 1734. na temeljima starije građevine i od tada je glavna župna crkva Tivta. Odlikuje je izdužena osnova, čija je apsida u unutrašnjosti polukružna, a spolja četvrtasto završena. Oltarska pala sv. Petra i Pavla sa Srcem Isusovim, na lijevom zidu u crkvi, majstorski je rad italijanskog slikara neoklasičara Franceska Potenze iz 1818.

Crkva Sv. Šimuna nalazi se na Đurđevom brdu, blizu naselja Radoševići, iznad Tivta. Po rustičnom načinu zidanja može se zaključiti da potiče iz srednjeg vijeka. Crkva je bila župna do izgradnje Sv. Antuna Padovanskog u tripovićima. U unutrašnjosti hrama na polihromnom mermernom oltaru nalazi se pala Sv. Šimuna, rad češkog slikara Franje Zieglera iz 1906. godine. Sv. Šimuna apostola brojni katolički vjernici u Tivtu poštuju kao svog zaštitnika.

Crkva Sv. Srđa, Nikole i Dimitrija nalazi se iznad naselja Mažina. Prvi put se pominje 1328.godine u kotorskim notarskim spisima. Trojno patronstvo jedinstveno je na ovim prostorima i uopšte u Crnoj Gori.

Crkva Sv. Neđelje se nalazi u Kostanjici na Đurđevom brdu, visoko u zaleđu Tivta. Po rustičnom načinu gradnje može se pretpostaviti da potiče iz srednjeg vijeka. Zamljotresom 1979. Godine je znatno stradala, kada joj je urušen krov i od tada je zapuštena.

Ostaci crkve Sv. Nikole se nalaze na Pasiglavi u jugoistočnom dijelu Gornje Lastve. U arhivskim dokumentima pominje se prvi put 1420. godine. Ostaci urušene crkve ukazuju na građevinu manjih dimenzija zidanu u suvomeđi.

Kapela Sv. Anuncijate se nalazi blizu obale u naselju Donje Seljanovo. Posvećena je Blagovijestima Blažene Djevice Marije. Sagradila je kotorska plemićka porodica Drago krajem XVII vijeka kao porodičnu kapelu u sklopu svog ljetnjikovca. U istorijskim izvorima se navodi da se u oltarskom ramu nalazila vrijedna slika mletačke škole iz XVII vijeka sa predstavom Navještenja. Danas se čuva u župnoj crkvi Antuna Padovanskog u Tripovićima.

Kapela Sv. Jakova se nalazi u Donjoj Lastvi na nekadašnjem imanju porodice Dabinović, kasnije Makhovec. Crkvica je odavno u ruševnom stanju, obrasla u vegetaciju.

Crkva Rođenja Marijinog, mala Gospa se nalazi u centralnom dijelu sela Gornja Lastva iznad Tivta. Sagrađena je 1410. godine o čemu svjedoči sačuvani natpis uklesan u kamenu, koji potiče iz srednjevjekovne bogomolje. Ovo je jednobrodna građevina sa pravougaonom apsidom i bočnom kapelom na sjeverozapadu. Enterijer crkve ukrašavaju tri oltara, a centralni barokni i bogato dekorisani djelo je venecijanskih majstora rađen 1720. za crkvu Gospe od Škrpjela u Perastu.

Crkva sv. Vida se nalazi na zaravni najviše kote Vidovog brda u Gornjoj Lastvi u sjeveroistočnom dijelu Tivatskog zaliva. Prvi put se pominje 1327. godine u kotorskim notarskim knjigama. Prema istorijskim podacima, smatra se da je podignuta u IX vijeku te da je stradala i opljačkana u vrijeme turske dominacije. Sv. Vid se smatra zaštitnikom očiju i iscjeljiteljem slabosti i bolesti vida. Na prostoru Crne Gore rijekte su crkve posvećene ovom svetitelju. Ova crkva je kulturno dobro, zakonom zaštićena 1957. godine.

Kapela Sv. Terezije se nalazi u dvorištu nekadašnjeg ljetnjikovca kotorske vlastele Zmajević – Jakonja u Donjoj Lastvi. Od bivšeg kompleksa sačuvan je ogradni zid sa lučnim portalom i stambena zgrada locirana u centralnom dijelu, do koje vodi popločana staza, oivičena kamenom kolonadom. Uz stazu, sa lijeve strane, smještena je kapela koju je sagradio župnik Gornje i Donje Lastve Don Đuro Perušina 1934. godine.
Kapela Sv. Mihovila se nalazi na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi, nedaleko od crkve Sv. Roka. Podigli su je mještani 1901, kao malu građevinu bez apside, sa jednodjelnim zvonikom. Na slici novijeg datuma, koja se nalazi u kapeli, svetac je prikazan u ratnoj opremi sa krilima, kako kopljem ubija zlog duha.

Crkva Sv. Roka se nalazi u Donjoj Lastvi na obali mora. Podignuta je 1901, u temeljima stare kapelice koju je na svom imanju sagradila plemićka porodica Bolica polovinom XVI vijeka. Crkva je posvećena zaštitniku bolesnika i ljekara, jednobrodna je građevina sa pravougaunom apsidom, uz koju je naslonjena sakristija. Prostrani enterijer crkve ukrašava centralni oltar u kojem je smještena pala Sv. Roka, rad slikara Mihaila Florija iz Prčanja iz XIX vijeka. Svetac je prikazan kako sjedi ispod drveta sa pastirskim štapom i psom, gledajući u anđela koji silazi sa oblaka.

Kapela Gospe od Karmena nalazi se uz more u naselju Bašići u Donjoj Lastvi. Pripadala je ljetnjikovcu poznatih peraških brodograditelja Bašića. Od nekadašnjeg posjeda ostala je očuvana palata i kapela posvećena Gospi Karmelskoj, zaštitnici rimokatoličkog crkvenog reda Karmelićana.

Kapela Sv. Ane se nalazi pored magistralnog puta u naselju Lepetane. Vrijeme njenog nastanka u istorijskim spisima nije zabilježeno. Radi se o maloj građevini sa pravouganom apsidom. U oltarskom prostoru ove kapele časna trpeza je prislonjena uz zid, iznad koje se nalazi crkva sv. Ane, poklon Iva i Tone Miholović iz 1964. godine.

Crkva Svetog Antuna Padovanskog se nalazi na markantnoj poziciji u naselju Lepetane. Župna crkva je prema izvorima podignuta 1760. godine. Zasvedena blago prelomljenim lukom, jednobrodne je osnove sa četvrtastom apsidom i južnom kapelom. Enterijer crkve karakteriše južna prostrana kapela, posvećena kraljici Sv. Rozariji. Mermerni barokni oltar u kapeli postavili su lepetanski dobrotvori 1869. Oltarska pala bogorodice sa djetetom djelo je nepoznatog autora iz druge polovine XVIII vijeka.

Crkva Sv. Ilije nalazi se u zaleđu Lepetana odakle se pruža impresivan pogled na Boku kotorsku. Po narodnom predanju crkva je stara oko osamsto godina. Danas je u lošem stanju, sa urušenom krovnom konstrukcijom.

Kapela Gospe od Snijega se nalazi na morskoj obali, u tjesnacu Verige. U sačuvanim dokumentima se pominje 1469. pod imenom “De Rexa”. Stradala je prilikom napada na Perast, ali je ubrzo i obnovljena. Zasvedena je blago prelomljenim svodom i ukrašava je malena dekorativna rozeta. Često se u narodu zove i Gospa od osmijeha jer se prema predanju, na licima pomoraca, prolazeći kroz Verige nakon dugih putovanja, odmah javljao osmijeh na licu kad je ugledaju.
O nastanku crkve ima više legendi, a najzanimljivija je ona o kapetanu koji se zaklinje Gospi u olujnoj noći da će joj sagraditi crkvu ako spasi posadu i brod natovaren orizom nadomak Perasta. Po toj legendi kapela se zove i Gospa od oriza. Proslavljanje Gospe od snijega vezano je legendu nastalu 352. godine kada se Bogorodica ukazala tadašnjem papi Liberiju i patriciju Ivanu, naređujući im da njoj u čast sagrade crkvu na mjestu koje će biti označeno snijegom. Tada je usred ljeta, u noći 5. avgusta pao snijeg na brežuljku Eskvilini u Rimu, na kojem je izgrađena bazilika Santa Maria Maggiore.

Crkva Gospe od Anđela se nalazi u sklopu utvrđenog kompleksa na rtu južne obale tjesnaca Verige, odakle se pružaju impresivne vizure na Perast i priobalje Boke. U arhivskim dokumentima pominje se 1469. i 1526. kao samostalna građevina. Ovo je jednobrodna građevina sa izraženom četvrtastom apsidom. Gotičke arhitektonske karakteristike sa blago prelomljenim svodom i lukom na zvoniku, upućuju na pretpostavku da je crkvica sagrađena u XV vijeku. Crkva je kulturno dobro, zakonom zaštićena 1976. godine.

Ovo je samo dio sakralne baštine Tivta. Zato će vam svaka šetnja kroz ovaj grad donijeti neko novo iskustvo i još jedan doživljaj vjekova koji su iza nas.

Izvor: Sakralna baština Tivta, izdavač Centar za kulturu Tivat i Muzej i galerija Buća

 

Galerija Slika

Valorizacija Sakralne Baštine

Tradicija je nešto što se čuva, što se prenosi, što se sa namjerom daje i što traje.
Tradicija je nešto što su znali naši preci, a što danas znamo i mi, a sjutra će znati i naša djeca, pa i njihova i tako se lanac nastavlja i čuvar je stvari koje zaista vrijedi čuvati. Ljudi su trezor, a tradicija je blago koje se u njemu čuva. Tradicija je prije svega usmena predaja znanja, vještina, načina ponašanja i običaja unutar jedne kulture ili skupine ljudi. Između ostalog, pod tradicijom se podrazumijeva usmena predaja, prenošenje znanja o uobičajenom, običaji, konvencije, starodavni narodni običaji.
Tradicija je u tom smislu kulturno nasljeđe koje se prenosi s generacije na generaciju. Tu spadaju i naučeno znanje, i umjetnički zanati kao i rituali, moralna pravila i hranidbeni običaji.

Gradska Muzika

Na isteku XIX-og stoljeća, sa prvim naznakama razvoja industrije i pomorstva u zemljoradničko-ruralnom Tivtu, običajne pjesme „gajde“ i
„ljerice“, kao prepoznatljivi oblik muzičkog izražavanja zamijenili su novi zvuci. Muzici skloni mještani mladi i stariji prihvatili su novosti kao izazov i 1891.godine, Antun Žeželić je uspjeo da oformi prvi orkestar. Orkestar je sačinjavalo 11 muzičara. Crkvene svečanosti, svadbe, serenade i prigodne večernje zabave po tivatskim selima, zaseocima, oplemenile su se orkestarskim muziciranjem. Nakon prestanka ovog orkestra osnovan je tamburaški orkestar od 8 članova. Ovaj orkestar je takođe nastupao na raznim svečanostima sve do početka
1909.godine.

„Novo vrijeme“ u Tivtu, među mještane donosi i ideju o osnivanju prve, prave „bleh“ muzike. Podsticaj za takvo razmišljanje je i prisustvo vojnog duvačkog orkestra u sastavu 91-e austrougarske regimente u pomorskom Arsenalu. Muzika je svirala tradicionalno „na Brackovo“ na Spasovdan u Tivtu i za Petrovdan u Risnu i Cetinju. Dočekivala je i ispraćala brojne državnike, od nadvojvode Fridriha i kralja Aleksandra u Tivtu, Zetskog bana na Cetinju, Josipa Broza Tita do današnjeg aktuelnog predsjednika.

7. novembar se slavi kao Dan Glazbeno prosvjetnog društva Tivat. Najveći kvalitet nakon 103.godine postojanja društva, svakako je njegovo trajanje. Neprekidno nastojanje da muzika i dalje svira, strpljenje i volja za obučavajem preko 250.muzičara koji su znanje o notama i instrumentima stekli upravo u ovom kolektivu, borba za egzistencciju, želja tivćana da imaju muziku, navika na muziku, tradicija.

Bokeljska Mornarica

O predanju, Bokeljska mornarica osnovana je u IX vijeku (809.godine) i otada neprekidno djeluje kao najstarija organizacija pomoraca u našoj zemlji i svijetu.

Intezivno bavljenje pomorskom privredom stvorilo je od žitelja Boke kotorske dobre pomorce, brodograditelje i hrabre ratnike. Da bi obazbjedili pomorske puteve oni su se vjekovima borili protiv najezda i okupacija. Zato se baš u Boki Kotorskoj, ranije nego u mnogim drugim primorskim krajevima, javila organizovana djelatnost pomoraca- Bokeljska mornarica.

Razvojem pomorstva i brodogradnje u Lastvi i Tivtu razvijala se Bokeljska mornarica. U XVIII vijeku pomorci iz Lastve služili su na peraškim brodovima koji su korišćeni za odbranu od okupatora, kao i za prevoz državne pošte do Venecije, a ponekad i do Carigrada.

Lastovljansko pomorstvo je na vrhuncu u periodu od 1705-1797.godine. Tokom 92 godine, ono posjeduje 23 veća i manja jedrenjaka sa 25 patruna i 2 kapetana.

U Tivtu je komanda Austrijske ratne mornarice izgradila pomorski Arsenal 1889.godine. Opštinsko vijeće pod predsjedništvom Mata Filipova Krstovića donijelo je jednoglasno odluku da se dodijeli Mornarici besplatno zemljište za izgradnju brodogradilišta, što je imalo ogroman značaj za život stanovništva ovog kraja.
Bokeljska mornarica najviše je regrutovala mornara i oficira iz Lastve. Barjaktar mornarice nosio je neprekidno barjak Bokeljske mornarice preko 50 godina sve do 1910.god. Mornari su pod odorama i oružjem nastupali prilikom značajnih svečanosti. Takođe su prilikom sahrane mornara bokeljske mornarice u kompletnoj odori i pod oružjem držali počasnu stražu i bili u sprovodu. Mornare iz Lastve i Tivta pri nastupima na proslavama u Kotoru i lokalnim nastupima pratile su žene i djevojke svečano odjevene u poznatoj Lastovskoj nošnji.

Bokeljska mornarica je u prošlosti imala svoju glazbu- pleh muziku, a tekst za tradicionalno kolo bokeljske mornarice napisao je Pavo Božov Kamenarović- pomorski kapetan iz Dobrote. Bokeljska mornarica nastupala je i na proslavama van Boke, Cetinje, Beograd, Zagreb, Split, Rijeka, Dubrovnik i dr. Podružnica Bokeljske mornarice u Tivtu osnovana je 1972.godine, a aktivnost članova tivatske podružnice i dalje se intenzivno nastavlja.

Lastovske Svečanosti

Ono što je karakteristično za Gornju Lastvu i što je simbol nekadašnjih vremena jeste okupljanje mještana kraj gumna gdje bi se odvijalo druženje uz pjesmu i igru. U ovom predivno zamišljenom mediteranskom ambijentu imalo je uvijek života, a njega su oslikavali zvuci predivne pjesme i koraci narodnih igara koji se i dan danas poštuju i čuju iz Gornje Lastve.

 

Pjevale su i igrale žene i muškarci na svadbama, drugim obiteljskim svečanostima, na vjerskim blagdanima i proslavama, na seoskim zborovima, ispred crkve i na guvnima. Svaka kuća posjedovala je odoru Bokeljske mornarice sa starinskim oružjem, te žensku narodnu nošnju. Od muzičkih instrumenata svirala se lirica i kasnije male harmonike –planinke.

Lastovske svečanosti uljepšavaju večeri u avgustu svake godine. Manifestacija se tradicionalno organizuje u avgustu, u mjestu Gornja Lastva, nadomak Tivta. Organizatori „Lastovskih svečanosti“ su kulturno -turističko i zavičajno društvo „Napredak“. Prve subote avgusta održava se glavna fešta „Lastovskih svečanosti“. Festu čine: kulturno – umjetnički programi, kolo „Bokeljske mornarice“ uz pratnju Glazbeno – prosvjetnog društva „Tivat“.

Lastovski Karneval

Ko je kriv za sve naše muke, ko je kriv za sva djela i nedjela, ko je glavni krivac kome se sudi jer su zbog njega ispaštali u Tivtu svi ljudi. E tom krivcu na lastovskom karnevalu sude što je tokom cijele godine imao ideje lude, i tog dana više nema pravo glasa kada se na lastovskom mulu pojavi pod maskama naroda masa. Tada nema gdje da ode već ga lastovljani tamo gdje je zaslužio vode. Upoznajte se sa jako interesantnom manifestacijom u Donjoj Lastvi i uživajte u trenucima tradicije.
– Održava se nedjeljom i to u mjesecu Februaru u tivatskoj Donjoj Lastvi. Povorka sa maskama i Karnevalom, tradicionalno iz Sedmog kvarta kreće ka mulu u Donjoj Lastvi, ispred crkve Svetog Roka, mjestu na kojem će isti biti osuđen za sve prošlogodišnje nedaće bez prava žalbe, odnosno demokratije.

Folklor

Nacionalna igra, tradicija, nasljeđe, zanimljivi i veseli koraci koje možete naučiti i isprobati tokom vaše posjete gradu Tivtu.

Osnivanje Kulturno umjetničko društva Boka, koje je nekad bilo Folklorni ansambl „Tivat“, pa folklorni ansambl
„Boka“ vezuje se za datum 27.februar 1977.godine.

U početku su se koraci učili u folklornim sekcijama u okviru škola, pojedini koraci su se „skidali“ i sa televizije, učilo se od članica drugih folklornih društava, odlazilo se do okolnih gradova i prikupljalo se umijeće od drugih plesača koje se prenosilo na društvo u Tivtu. U Tivtu u početku nošnji nije bilo. Mijenjale su ih vojničke i brigadirske uniforme. Prvi nastup folkloraši su imali 1.aprila na Dan omladinskih radnih brigada, u Velikom gradskom parku.
Formalno ozvaničenje Folklornog ansambla desilo se 18.05.1977.godine. Folklorni ansambl je prošao kroz mnoge nastupe u različitim krajevima i u sklopu mnogih manifestacija. Generacije su se nizale i svaka će reći da se mnogo vježbalo, neće zaobići ni greške koje prate svaki rad, ali će svaka utvrditi da je u osnovi njihovog postojanja i trajanja- prijateljstvo.

 

Nizali su se nastupi u Gornjoj Lastvi, Budvi, igralo se na školskom brodu „Galeb“, na aerodromu su se dočekivali turisti, na Svetom Marku je održano 5 cjelovečernjih koncerata, išlo se i u Dubrovnik na „Folklorne susrete Tromeđe“, Doček štafete mladosti, Dani jugoslovenske fotografije, otvaranje rukometnog turnira „Trofej Jugoslavija“, zatim mnogobrojne inostrane turneje.

Žućenica Fest

Jestiva biljka koju možete sresti u našim krajevima, lijekovita trava kojoj je posvećen festival, može se spremiti na razne načine, jako je ukusna i često servirana u domaćinstvima grada Tivta.

Organizacija žena Tivta i Radio Tivat, uz punu podršku Opštine i Turističke organizacije Tivta, posvetili su joj međunarodni gastronomski festival “ Žućenica fest“ koji traje od 2004. godine. Festival je specifičan po mnogo čemu, pa i vremenu trajanja: od prvih ljubičica do prvih zimskih bura. Tokom cijele godine žućenica se može ubrati u našim vrtovima, voćnjacima, vinogradima ili na nekoj livadi van grada. Naše bake pripremale su je na desetak načina, a Festival je izrodio preko 200 recepata jela, pića i poslastica sa ili od žućenice. Izaberite i pripremite neki od recepata koje nudimo i sigurni smo da će i vas žućenica osvojiti.
Žućenica je uvijek bila prisutna u našim životima. Mi sa njom živimo, njoj se divimo i u njenu čast svake godine organizujemo “Žućenica fest”, pa vas pozivamo da i vi budete dio ove predivne manifestacije i obilježja naše kuhinje.

 

Latinski naziv: Cichorium intybus Narodni nazivi:
Potrošnik, vodopija, višnjev regrad, vodoplav, vuzlika, golica, gologuza, divlja loćika, divlja vodopija, želtenica, žućanica, žutjenica, jandrašica, kažiput, konjska trava, modrica, plavi cvijet, plavulja, konjogriz, zmijina trava, divlji radić, sunčevo cvijeće, cigura, cilkorija, cikora, san toga, šurlin, ženetrga, žutinica, zubica, indivija, jandraška, matrca, peter, plavocvet, podrožnik, radić, radic, rdubovina, uzlika, zubica, sunčevo cveće, modar cvijet….

Boćanje

Najstariji sport koji se javlja u Tivtu je boćanje, a i danas je najmasovniji i najkvalitetniji sport. Boćanje u Tivtu se odvija na dva načina, postoje takozvana „nova i stara“ pravila. Takmičenje na zvaničnim prvenstvima bazirano je na novim pravilima. Budite i vi dio tradicije i učestvujte u Boćarskoj olimpijadi.

Najstariji sport koji se javlja u Tivtu je boćanje, a i danas je najmasovniji i najkvalitetniji sport. Javlja se 1903.godine a prvi zog se nalazio kod današnjeg hotela „Mimoza“. Jedinstveno i najmasovnije takmičenje je boćarska olimpijada koja je 1981. Godine igrana po 26.put.

 

Boćanje je bilo, tvrde pojedini izvori jedna od najomiljenijih zabavnih igara u starom Egiptu 2500.g pne, a po drugima sve je krenulo od Sparte i Timokreatesa pet stotina godina prije Hrista. Rimljani kojima su igru donijeli etrurci, modifikovali su igru dodajući joj metu kojoj se moralo približiti što bliže i tu su varijantu legionari prenijeli u provansu. Kamene lopte zamijenjuju se drvenim, ali sa ekserima da bi im se povećala težina, a u srednjem vijeku igra se proširila Evropom.
Boćanje u Tivtu se odvija na dva načina, postoje takozvana „nova i stara“ pravila.

Takmičenje na zvaničnim prvenstvima bazirano je na novim pravilima. Teren za boćanje, nazvan zog, dužine je 27,5 m i širine od 2.5-4.00m. Na početku i kraju zoga nalaze se dva pravougonika koja predstavljaju glavno mjesto odvijanja igre. Njihove dužine su jednake i dužine su 5m dok širina zavisi od širine terena. Takođe, potrebno je navesti da u sklopu novih pravila postoje više različitih disciplina. Imamo klasične discipline, kao što je igra pojedinačno (jedan protiv jednog), parovi ( dvoje protiv dvoje), trojke ( troje protiv troje), krug, kao i gađačke discipline koje su modernijeg izdanja i znatno su atraktivnije zbog kratkog, a dinamičnog načina igranja.
Stara pravila se koriste samo prilikom sezone kada se odvija takmičenje na opštinskom nivou. To je zabavno, takmičenje koje predstavlja
najstarije i najbrojnije sportsko okupljanje Tivtu.

Tivat je prijestonica boćarskog takmičenja, koje u svakoj generaciji ima predstavnika u crnogorskoj reprezentaciji. Ovaj sport je obilježje ovog grada, koje je kako u prošlosti tako i danas donosilo i donosi prestižne nagrade.

 

Galerija Slika

Download Brošura

Kultura Brosura

Sveti Vid i Pasiglav

Spomen obilježja Opštine Tivat

Ostaci rimskog vodovodnog sistema

Izdvajamo