Boka Kotorska – Tivat

Mali gradić, smješten u predivnom Bokokotorskom zalivu, dobri klimatski uslovi, velika količina sunca, dobra saobraćajna povezanost, plaže razasute
duž cijele obale od 44 km dužine, luksuzne marine i rezidencijalni kompleksi Porto Montenegro i Luštica bay, mnoštvo sportova u prirodi i sportova na vodi, mnogobrojne manifestacije.

Zadivljeni njenom ljepotom Boku su opisali mnogi pisci i naučnici : Vuk Karadžić, Ljubomir Nenadović, Petar II Petrović Njegoš, Ljubiša Matavulj, Laza Kostić, Aleksa Šantić, Jovan Cvijić i mnogi drugi. Osvojila je i mnoge strane putopisce iz raznih zemalja.

 

Istorija

Obale tivatskog zaliva prošle su kroz različite epohe : ilirsku, rimsko – vizantijsku, srpsku, mletačko – tursku i austrijsku. O tome svjedoče kako mnogi arheološki nalazi, tako i postojeći spomenici stare arhitekture, kao i pisani istorijski izvori.

O samom porijeklu imena Tivta postoje različita mišljenja i istorijski podaci. Kako su za ovo područje ispričane najljepše legende, koje se prenose vijekovima sa generacije na generaciju, jedna od njih kaže da je Tivat dobio ime po ilirskoj kraljici Teuti.

Tivćani oduvijek ponosno slave i njeguju svoju tradiciju i običaje. Organizuju se fešte u slavu života. Možete probati i razumjeti našu tradicionalnu kuhinju, folklor i muziku i to sve na jednom mjestu ili se ipak odlučiti obići i upoznati sa kulturnim nasleđem kao što su: Zbirka pomorskog nasleđa, Muzej podmornica, Ljetnikovac Buća iz XV vijeka, muzejsku zbirku „Etnografsko nasleđe Tivta“ i galeriju koje su u sastavu JU“Muzeji i galerije“ i vjerske objekte (crkve i manastiri) koje mnogo govore o najznačajnijim etapama područja u kome se nalaze i vremena iz kojih dolaze.

Tivat je grad kulture i muzike, a to je oduvijek i bio. Ono što definiše kulturne događaje u našem gradu je tradicija izvođenja pozorišnog teatra „Purgatorije“, čuvenog kola bokeške mornarice, zvuci gradske muzike kao i koncerti u izvođenju muzičke škole Tivat.

Legenda o nastanku Tivta

Rimske legije oko 229. godine stare ere zbog neprestanih nasrtaja ilirskih gusara na rimske brodove, napale Agronovu udovicu kraljicu Teutu, dobro naoružanom flotom od oko 200 lađa. Rimljani su joj tada oduzeli prijestonicu Skadar. Kraljica Teuta je napustivši Skadar, našla sklonište u dobro utvrđenom gradu Risnu, odakle je lako odolijevala rimskim napadima i upravljala ostacima ilirske države. Legenda kaže da je na žalima i uvalama Tivta, kraljica Teuta podigla sebi ljetnjikovac.

Galerija Slika

Kultura

odnosi se na cjelokupno društveno nasljeđe jedne grupe ljudi, na sve ono što živi i postoji u nama, na sve ono što čuvamo za nas i za vas. Sve ono uzvišeno što zbog svoje posebnosti postoji, što se gaji, vrednuje, održava i zbog svoje vrijednosti živi. Kultura je poput škrinje pune blaga i najvećih vrijednosti, poput one koja kada se otvori pusti sve tajne i sva čudesa da izađu iz nje. Poput knjige u kojoj na svakoj novoj strani počiva novo otkriće. Poput ogrlice na kojoj su vrijedni biseri i svaki za sebe govori o vremenu iz koga dolazi i uljepšava vrijeme u kojem postoji i traje. Kultura je nešto zaista posebno i uzvišeno, zato za nju treba da postoji posebno mjesto u životima svih nas. Kultura je žubor života, kultura je rijeka koja vječno teče.

Kultura je oličenje grada Tivta i zato treba dok boravite u našem gradu biti dio nje i doživjeti sve što ona zapravo i jeste. Kulturna baština – vrt iz kojeg raste najljepše cvijeće koje vjekovima miriše.

Blago Antičke Boke

Još iz ilirskog perioda su po Boki rasuti brojni tumuli, kamene i zemljane gomile koji predstavljaju ilirske nekropole sa spaljenim inhumiranim pokojnicima. Brojni su arheološki lokaliteti koji pokrivaju područje Boke Kotorske. Priče i legende o ilirskoj kraljici Teuti koja se dugo opirala pokoravanju Rima prepričavala se vjekovima. Interesantna je priča o Teuti, benediktinca Timoteja Cizile u njegovom djelu „Zlatni vo“
(Bove dobro), u kojoj se opisuje njen boravak u ljetnjikovcu u Tivtu.

I sam naziv grada koga neki zovu „Theudo“ ili „Theuto“ je po Teuti, risanskoj kraljici čiji su se prekrasni vrtovi ovdje nalazilli, kao i sve raskoši kraljevskog dvora u doba Rimljana, na ravnici blizu mora.

Etnografsko Nasljeđe Tivta 

Iako se kaže da odijelo ne čini čovjeka, nacionalna nošnja je ipak nešto što čovjeka upotpunjuje. Nešto što oslikava naše prostore i život na njima. Nešto što govori i kada riječi utihnu. Svaki element sam za sebe ima svoje značenje, a u svakom značenju se krije po neki život, storija, tradicija. Zbog raznovrsnosti i bogatstva narodnih nošnji na području Boke ne mogu se baš sve prikazati, ali kao najtipičnije izdvajaju se lastovska ženska, bokeljska muška nošnja i crnogorska muška i ženska nošnja.

Zbirka Pomorskog Nasljeđa

Jedinstveni uvod u nautičku istoriju Boke Kotorske, svojevrsni muzej, Zbirka pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru, oslikava bogate pomorske tradicije i podsjeća na izvanrednu nautičku prošlost Jadrana.
Zbirka raspolaže sa preko 300 eksponata, od Jugoslovenskih podmornica do dnevnika prinzece Ksenije, Austro-Ugarske brodske opreme i industrijskih mašina. Zidove starog ambijentalnog zdanja, tokom izložbi, krase i kultna djela likovnog izraza, među kojima su izlagani i radovi Skifana, Kulenisa, Roj Lihtenštajna, Salvadora Dalija i Endi Vorhola.

Ova zgrada je za vrijeme Arsenala bila pilana, a sami Arsenal predstavljao je jednu od najvećih pomorskih baza na Jadranu, koju je osnovala Austrougarske 1889.godine. Sačuvani artefakti u njoj sve posjetioce trajno podsjećaju na razvojni put nekadašnjeg Arsenala, koji odražava interakciju ljudi i mjesta, privredne aktivnosti i građana Tivta. Paralelno sa realizacijom svoje ambiciozne vizije, Porto Montenegro je valorizovao ovaj prostor sa željom da sačuva prošlost za buduće generacije. Arsenal je nekada bio važna baza u kojoj se obavljao remont, prepravke opskrba podmornica, prvobitno austrougarskih i njemačkih, a potom i podmornica koje su pripadale Jugoslaviji. Nakon II Svjetskog rata poslovao je pod nazivom RZ „Sava Kovačević“.

Galerija Slika

Tradicija

Tradicija je nešto što se čuva, što se prenosi, što se sa namjerom daje i što traje.
Tradicija je nešto što su znali naši preci, a što danas znamo i mi, a sjutra će znati i naša djeca, pa i njihova i tako se lanac nastavlja i čuvar je stvari koje zaista vrijedi čuvati. Ljudi su trezor, a tradicija je blago koje se u njemu čuva. Tradicija je prije svega usmena predaja znanja, vještina, načina ponašanja i običaja unutar jedne kulture ili skupine ljudi. Između ostalog, pod tradicijom se podrazumijeva usmena predaja, prenošenje znanja o uobičajenom, običaji, konvencije, starodavni narodni običaji.
Tradicija je u tom smislu kulturno nasljeđe koje se prenosi s generacije na generaciju. Tu spadaju i naučeno znanje, i umjetnički zanati kao i rituali, moralna pravila i hranidbeni običaji.

Gradska Muzika

Na isteku XIX-og stoljeća, sa prvim naznakama razvoja industrije i pomorstva u zemljoradničko-ruralnom Tivtu, običajne pjesme „gajde“ i
„ljerice“, kao prepoznatljivi oblik muzičkog izražavanja zamijenili su novi zvuci. Muzici skloni mještani mladi i stariji prihvatili su novosti kao izazov i 1891.godine, Antun Žeželić je uspjeo da oformi prvi orkestar. Orkestar je sačinjavalo 11 muzičara. Crkvene svečanosti, svadbe, serenade i prigodne večernje zabave po tivatskim selima, zaseocima, oplemenile su se orkestarskim muziciranjem. Nakon prestanka ovog orkestra osnovan je tamburaški orkestar od 8 članova. Ovaj orkestar je takođe nastupao na raznim svečanostima sve do početka
1909.godine.

„Novo vrijeme“ u Tivtu, među mještane donosi i ideju o osnivanju prve, prave „bleh“ muzike. Podsticaj za takvo razmišljanje je i prisustvo vojnog duvačkog orkestra u sastavu 91-e austrougarske regimente u pomorskom Arsenalu. Muzika je svirala tradicionalno „na Brackovo“ na Spasovdan u Tivtu i za Petrovdan u Risnu i Cetinju. Dočekivala je i ispraćala brojne državnike, od nadvojvode Fridriha i kralja Aleksandra u Tivtu, Zetskog bana na Cetinju, Josipa Broza Tita do današnjeg aktuelnog predsjednika.

7. novembar se slavi kao Dan Glazbeno prosvjetnog društva Tivat. Najveći kvalitet nakon 103.godine postojanja društva, svakako je njegovo trajanje. Neprekidno nastojanje da muzika i dalje svira, strpljenje i volja za obučavajem preko 250.muzičara koji su znanje o notama i instrumentima stekli upravo u ovom kolektivu, borba za egzistencciju, želja tivćana da imaju muziku, navika na muziku, tradicija.

Bokeljska Mornarica

O predanju, Bokeljska mornarica osnovana je u IX vijeku (809.godine) i otada neprekidno djeluje kao najstarija organizacija pomoraca u našoj zemlji i svijetu.

Intezivno bavljenje pomorskom privredom stvorilo je od žitelja Boke kotorske dobre pomorce, brodograditelje i hrabre ratnike. Da bi obazbjedili pomorske puteve oni su se vjekovima borili protiv najezda i okupacija. Zato se baš u Boki Kotorskoj, ranije nego u mnogim drugim primorskim krajevima, javila organizovana djelatnost pomoraca- Bokeljska mornarica.

Razvojem pomorstva i brodogradnje u Lastvi i Tivtu razvijala se Bokeljska mornarica. U XVIII vijeku pomorci iz Lastve služili su na peraškim brodovima koji su korišćeni za odbranu od okupatora, kao i za prevoz državne pošte do Venecije, a ponekad i do Carigrada.

Lastovljansko pomorstvo je na vrhuncu u periodu od 1705-1797.godine. Tokom 92 godine, ono posjeduje 23 veća i manja jedrenjaka sa 25 patruna i 2 kapetana.

U Tivtu je komanda Austrijske ratne mornarice izgradila pomorski Arsenal 1889.godine. Opštinsko vijeće pod predsjedništvom Mata Filipova Krstovića donijelo je jednoglasno odluku da se dodijeli Mornarici besplatno zemljište za izgradnju brodogradilišta, što je imalo ogroman značaj za život stanovništva ovog kraja.
Bokeljska mornarica najviše je regrutovala mornara i oficira iz Lastve. Barjaktar mornarice nosio je neprekidno barjak Bokeljske mornarice preko 50 godina sve do 1910.god. Mornari su pod odorama i oružjem nastupali prilikom značajnih svečanosti. Takođe su prilikom sahrane mornara bokeljske mornarice u kompletnoj odori i pod oružjem držali počasnu stražu i bili u sprovodu. Mornare iz Lastve i Tivta pri nastupima na proslavama u Kotoru i lokalnim nastupima pratile su žene i djevojke svečano odjevene u poznatoj Lastovskoj nošnji.

Bokeljska mornarica je u prošlosti imala svoju glazbu- pleh muziku, a tekst za tradicionalno kolo bokeljske mornarice napisao je Pavo Božov Kamenarović- pomorski kapetan iz Dobrote. Bokeljska mornarica nastupala je i na proslavama van Boke, Cetinje, Beograd, Zagreb, Split, Rijeka, Dubrovnik i dr. Podružnica Bokeljske mornarice u Tivtu osnovana je 1972.godine, a aktivnost članova tivatske podružnice i dalje se intenzivno nastavlja.

Lastovske Svečanosti

Ono što je karakteristično za Gornju Lastvu i što je simbol nekadašnjih vremena jeste okupljanje mještana kraj gumna gdje bi se odvijalo druženje uz pjesmu i igru. U ovom predivno zamišljenom mediteranskom ambijentu imalo je uvijek života, a njega su oslikavali zvuci predivne pjesme i koraci narodnih igara koji se i dan danas poštuju i čuju iz Gornje Lastve.

 

Pjevale su i igrale žene i muškarci na svadbama, drugim obiteljskim svečanostima, na vjerskim blagdanima i proslavama, na seoskim zborovima, ispred crkve i na guvnima. Svaka kuća posjedovala je odoru Bokeljske mornarice sa starinskim oružjem, te žensku narodnu nošnju. Od muzičkih instrumenata svirala se lirica i kasnije male harmonike –planinke.

Lastovske svečanosti uljepšavaju večeri u avgustu svake godine. Manifestacija se tradicionalno organizuje u avgustu, u mjestu Gornja Lastva, nadomak Tivta. Organizatori „Lastovskih svečanosti“ su kulturno -turističko i zavičajno društvo „Napredak“. Prve subote avgusta održava se glavna fešta „Lastovskih svečanosti“. Festu čine: kulturno – umjetnički programi, kolo „Bokeljske mornarice“ uz pratnju Glazbeno – prosvjetnog društva „Tivat“.

Lastovski Karneval

Ko je kriv za sve naše muke, ko je kriv za sva djela i nedjela, ko je glavni krivac kome se sudi jer su zbog njega ispaštali u Tivtu svi ljudi. E tom krivcu na lastovskom karnevalu sude što je tokom cijele godine imao ideje lude, i tog dana više nema pravo glasa kada se na lastovskom mulu pojavi pod maskama naroda masa. Tada nema gdje da ode već ga lastovljani tamo gdje je zaslužio vode. Upoznajte se sa jako interesantnom manifestacijom u Donjoj Lastvi i uživajte u trenucima tradicije.
– Održava se nedjeljom i to u mjesecu Februaru u tivatskoj Donjoj Lastvi. Povorka sa maskama i Karnevalom, tradicionalno iz Sedmog kvarta kreće ka mulu u Donjoj Lastvi, ispred crkve Svetog Roka, mjestu na kojem će isti biti osuđen za sve prošlogodišnje nedaće bez prava žalbe, odnosno demokratije.

Folklor

Nacionalna igra, tradicija, nasljeđe, zanimljivi i veseli koraci koje možete naučiti i isprobati tokom vaše posjete gradu Tivtu.

Osnivanje Kulturno umjetničko društva Boka, koje je nekad bilo Folklorni ansambl „Tivat“, pa folklorni ansambl
„Boka“ vezuje se za datum 27.februar 1977.godine.

U početku su se koraci učili u folklornim sekcijama u okviru škola, pojedini koraci su se „skidali“ i sa televizije, učilo se od članica drugih folklornih društava, odlazilo se do okolnih gradova i prikupljalo se umijeće od drugih plesača koje se prenosilo na društvo u Tivtu. U Tivtu u početku nošnji nije bilo. Mijenjale su ih vojničke i brigadirske uniforme. Prvi nastup folkloraši su imali 1.aprila na Dan omladinskih radnih brigada, u Velikom gradskom parku.
Formalno ozvaničenje Folklornog ansambla desilo se 18.05.1977.godine. Folklorni ansambl je prošao kroz mnoge nastupe u različitim krajevima i u sklopu mnogih manifestacija. Generacije su se nizale i svaka će reći da se mnogo vježbalo, neće zaobići ni greške koje prate svaki rad, ali će svaka utvrditi da je u osnovi njihovog postojanja i trajanja- prijateljstvo.

 

Nizali su se nastupi u Gornjoj Lastvi, Budvi, igralo se na školskom brodu „Galeb“, na aerodromu su se dočekivali turisti, na Svetom Marku je održano 5 cjelovečernjih koncerata, išlo se i u Dubrovnik na „Folklorne susrete Tromeđe“, Doček štafete mladosti, Dani jugoslovenske fotografije, otvaranje rukometnog turnira „Trofej Jugoslavija“, zatim mnogobrojne inostrane turneje.

Žućenica Fest

Jestiva biljka koju možete sresti u našim krajevima, lijekovita trava kojoj je posvećen festival, može se spremiti na razne načine, jako je ukusna i često servirana u domaćinstvima grada Tivta.

Organizacija žena Tivta i Radio Tivat, uz punu podršku Opštine i Turističke organizacije Tivta, posvetili su joj međunarodni gastronomski festival “ Žućenica fest“ koji traje od 2004. godine. Festival je specifičan po mnogo čemu, pa i vremenu trajanja: od prvih ljubičica do prvih zimskih bura. Tokom cijele godine žućenica se može ubrati u našim vrtovima, voćnjacima, vinogradima ili na nekoj livadi van grada. Naše bake pripremale su je na desetak načina, a Festival je izrodio preko 200 recepata jela, pića i poslastica sa ili od žućenice. Izaberite i pripremite neki od recepata koje nudimo i sigurni smo da će i vas žućenica osvojiti.
Žućenica je uvijek bila prisutna u našim životima. Mi sa njom živimo, njoj se divimo i u njenu čast svake godine organizujemo “Žućenica fest”, pa vas pozivamo da i vi budete dio ove predivne manifestacije i obilježja naše kuhinje.

 

Latinski naziv: Cichorium intybus Narodni nazivi:
Potrošnik, vodopija, višnjev regrad, vodoplav, vuzlika, golica, gologuza, divlja loćika, divlja vodopija, želtenica, žućanica, žutjenica, jandrašica, kažiput, konjska trava, modrica, plavi cvijet, plavulja, konjogriz, zmijina trava, divlji radić, sunčevo cvijeće, cigura, cilkorija, cikora, san toga, šurlin, ženetrga, žutinica, zubica, indivija, jandraška, matrca, peter, plavocvet, podrožnik, radić, radic, rdubovina, uzlika, zubica, sunčevo cveće, modar cvijet….

Boćanje

Najstariji sport koji se javlja u Tivtu je boćanje, a i danas je najmasovniji i najkvalitetniji sport. Boćanje u Tivtu se odvija na dva načina, postoje takozvana „nova i stara“ pravila. Takmičenje na zvaničnim prvenstvima bazirano je na novim pravilima. Budite i vi dio tradicije i učestvujte u Boćarskoj olimpijadi.

Najstariji sport koji se javlja u Tivtu je boćanje, a i danas je najmasovniji i najkvalitetniji sport. Javlja se 1903.godine a prvi zog se nalazio kod današnjeg hotela „Mimoza“. Jedinstveno i najmasovnije takmičenje je boćarska olimpijada koja je 1981. Godine igrana po 26.put.

 

Boćanje je bilo, tvrde pojedini izvori jedna od najomiljenijih zabavnih igara u starom Egiptu 2500.g pne, a po drugima sve je krenulo od Sparte i Timokreatesa pet stotina godina prije Hrista. Rimljani kojima su igru donijeli etrurci, modifikovali su igru dodajući joj metu kojoj se moralo približiti što bliže i tu su varijantu legionari prenijeli u provansu. Kamene lopte zamijenjuju se drvenim, ali sa ekserima da bi im se povećala težina, a u srednjem vijeku igra se proširila Evropom.
Boćanje u Tivtu se odvija na dva načina, postoje takozvana „nova i stara“ pravila.

Takmičenje na zvaničnim prvenstvima bazirano je na novim pravilima. Teren za boćanje, nazvan zog, dužine je 27,5 m i širine od 2.5-4.00m. Na početku i kraju zoga nalaze se dva pravougonika koja predstavljaju glavno mjesto odvijanja igre. Njihove dužine su jednake i dužine su 5m dok širina zavisi od širine terena. Takođe, potrebno je navesti da u sklopu novih pravila postoje više različitih disciplina. Imamo klasične discipline, kao što je igra pojedinačno (jedan protiv jednog), parovi ( dvoje protiv dvoje), trojke ( troje protiv troje), krug, kao i gađačke discipline koje su modernijeg izdanja i znatno su atraktivnije zbog kratkog, a dinamičnog načina igranja.
Stara pravila se koriste samo prilikom sezone kada se odvija takmičenje na opštinskom nivou. To je zabavno, takmičenje koje predstavlja
najstarije i najbrojnije sportsko okupljanje Tivtu.

Tivat je prijestonica boćarskog takmičenja, koje u svakoj generaciji ima predstavnika u crnogorskoj reprezentaciji. Ovaj sport je obilježje ovog grada, koje je kako u prošlosti tako i danas donosilo i donosi prestižne nagrade.

 

Galerija Slika

Download Brošura

Kultura Brosura

Izdvajamo

Partneri