Kultura

Sakralna Baština

Sakralna baština u Crnoj Gori oduvijek je i zauvijek će imati posebnu vrijednost. Sva kulturna dobra, nasljeđe prethodnih generacija bogatstvo je kako za sadašnje tako i za sve buduće stanovnike svakog podneblja. Tako je i u Tivtu – gradu koji na cijeloj svojoj teritoriji ima veliki broj sakralnih objekata neprocjenjive vrijednosti.
Jeste li znali da je najviše crkvica u Tivtu posvećeno Bogorodici – čak 11? Da se za Gospu od snijega veže legenda o papi Liberiju? Da se na teritoriji Tivta nalaze brojne crkve koje su kulturno dobro i zakonom zaštićene? Da je jedna od njih i najstarija crkva na ovim prostorima, koju su gradili Grci u VII vijeku?
Vodimo vas pričom do crkvi, hramova, kapela i samostana duž cijelog grada, ali i sela. Svaki od ovih objekata ima posebnu vrijednost za stanovništvo – kako kroz istoriju, tako i u današnjem trenutku.

Manastir Sv. Arhangela Mihaila nalazi se na poluostrvu Prevlaci, na kojem su se smjenjivale razne civilizacije od helenizima do srednjovjekovnog perioda. Opatiju Sv. Mihaila osnivaju benediktinci u ranom srednjem vijeku. Početkom XIII vijeka postaje središte Zetske episkopije, 1346. godine dobija status mitropolije. U vrijeme III seljačke bune u Grblju 1452. godine mletačke galije su srušile manastir. Na osnovu arhitektonsko arheoloških istraživanja potvrđeno je da je manastirska crkva bila reprezentativna trobrodna bazilika sa tri oltarske apside. Ostaci crkve Sv. Arh. Mihaila su konzervirani, a obnova manastira započela je 1997.godine izgradnjom novog konaka.

Crkva Sv. Trojice udaljena je pedesetak metara od nekada velike i bogato dekorisane bazilike Sv.Arhangela Mihaila iz XII vijeka. Sagrađena je 1833.godine kao zadužbina kontese Ekaterine Vlastelinović, udovice kotorskog veleposjednika konta Ilije Vlastelinovića. Sv.Trojica je jednobrodna građevina, sa polukružnom apsidom i preslicom sa tri otvora za zvona. Za gradnju crkve korišćen je tesani kamen sa ruševina obližnjeg hrama. Kontesa Ekaterina, ktitorka hrama, 1847.godine testamentom daruje svoj dio Prevlake vladici Petru II Petroviću Njegošu. Crkva Sv.Trojice je zakonom zaštićena kao kulturno dobro 1976.godine.

Samostan Gospe od Milosti se nalazi na ostrvu u krtoljskom arhipelagu nedaleko od ostrva Sveti Marko. U narodu je poznat i kao Gospa od Otoka. Arheološki nalaz žrtvenika Junone Lucine, zaštitnika porodilja, koja se čuva u jodniku pored ulaznih vrata u crkvu, ukazuje na pretpostavku da je još u doba antike ovdje postojalo svetilište ili je žrtvenik u nepoznato vrijeme prenesen sa obližnje Prevlake. Samostan je više puta obnavljan, a velika obnova se dogodila polovinom XIX vijeka nakon što je udarom groma srušeni zvonik oštetio crkvu i samostanske zgrade. Ovaj samostan posjeduje veliki broj vitraža, manju zbirku srebrnih pločica i veoma vrijednu biblioteku.

Crkva Sv. Nikole se nalazi na strmoj padini iznad sela Gornji Krašići pored starog, nekad značajnog puta koji je povezivao Krtole sa Lušticom. Bogomolja, posvećena zaštitniku putnika i ribara, sagrađena je u XVIII vijeku po nekim indicijama na temeljima stare građevine. U enterijeru crkve dva su kamena oltara ukrašena polihronim mermerom i likovno vrijednim palama. Slika na glavnom oltaru predstavlja kraljicu Sv. Rozariju sa djetetom u naručju ispred koje stoje Sv. Nikola u svečanoj odjeći i Sv. Luka evanđelista.

Crkva Bokeljskih Mučenika nalazi se na morskoj obali Donjih Krašića. Njen ktitor je austrougarski admiral pomorske flote Maksimilijan von Šternek, utemeljivač Arsenala u Tivtu. Crkva, posvećena ranohrišćanskim bokeljskim mučenicima Svetoj braći Petru, Andriji i Lovrijencu završena je 1897.godine.

Crkva Sv. Luke se nalazi na dominantnom uzvišenju iznad krtoljskog sela Gošići, odakle se pruža impresivan pogled na priobalje Tivatskog zaliva. Predanje kaže da je sv. Luka jedna od najstarijih crkava na ovim prostorima, koju su gradili Grci u VII vijeku. U crkvi se čuvaju – zlatotkani felon, dar Petra I Petrovića Njegoša tadašnjem krtoljskom parohu; šestodnev štampan u Moskvi 1749, dar vladike Save Petrovića; Obredna knjiga Triod štampana 1751. dar ruske kraljice Jelisavete mitropoliju Vasiliju Petroviću i veće četvorojevanđelje s početka XX vijeka sa mesinganim okovima. Crkva je kulturno dobro, zakonom zaštićena 1976.godine.

Crkva Sv. Gospođe se nalazi na markantnoj lokaciji u Nikovićima, zaseoku krtoljskog sela Radovići. Ne zna se kad je podignuta, a prvi zapis se javlja u jednom kupoprodajnom ugovru iz 1594.godine. Crkva je polovinom XIX vijeka obnovljena, kada je produžena u zapadnom dijelu i podignut je masovni zvonik. Zvonik je potom dograđen sa još pet metara po nacrtu italijanskog arhitekta Matarelija.

Ikonostas se pripisuje Nikoli Aspiotisu, grčkom ikonopiscu iz druge polovine XIX vijeka. Ova crkva je zakonom zaštićena 1955. godine dok su ikonostas i zbirka od pet krstova i četiri crkvene knjige 1963. registrovane kao pokretna kulturna dobra.

Crkva Sv. Spasa se nalazi u Radovićima i saborni je hram pravoslavnog stanovništva sa područja Krtoli. U istorijskim spisima se navodi da je sagrađena 1767. i smatra se da je nastala kao reminescencija na staru crkvu sv. Spasa nedaleko od poluostrva Prevlaka, na čijim su temeljima kneževi Ivanovića podigli stambeni kompleks, danas poznat kao Grgurevina.

Crkva Sv. Ivana Krstitelja se nalazi na uzvišenju na granici između Bogišića i Đuraševića. Do osamdesetih godina XVIII vijeka u crkvi su postojala dva oltara – pravoslavni i katolički. Zemljotres 1979. je teško oštetio crkvu. Na glavnom oltaru je pala Sv. Ivana iz 1855. godine, vrijedan rad hrvatskog slikara Đovanija Skvarcina.

Crkva Sv. Jovana Preteče se nalazi u kotoroskom zaseoku Bogišići pored crkve sv. Ivana. Sagrađena je 1776. i posvećena je Hristovom preteči i krstitelju.

Crkva Sv. Arhangela Mihaila se nalazi na izdvojenom platonu u Bijelićima, iznad Solila. Vrijeme njenog postanka nije poznato. Bila je saborni hram, a današnja renovirana crkva ima jednodjelni zvonik, a na glavnoj fasadi je zadržala jednostavne kamene elemente. U crkvi se nalazi cjelivajuća ikona Sv. Arh. Mihaila, poklon manastiru ruskog grada Jaroslava.

Crkva Sv. Vrača nalazi se na južnim padinama Vrmca. Crkva je posvećena Sv.Vračima, braći Kozmi i Damjanu, zaštitnicima ljekarske profesije.

Crkva Sv. Petra nalazi se na brežuljku Gradac na padinama Vrmca. Ostaci fresaka ukazuju na slikarstvo visokog kvaliteta, koje se po mišljenju eminentnih stručnjaka, mogu uporediti sa najljepšim ostvarenjima raško-vizantijske umjetnosti XIII vijeka. Crkva Sv.Petra je kulturno dobro, zakonom zaštićena 1958.godine.

Crkva Sv. Jurja nalazi se iznad sela Gornji Bogdašići. Vrijeme izgradnje crkve nije poznato. Sadašnja građevina je zidana na temeljima starije bogomolje, čiji su tragovi vidljivi uz apsidalni prostor. Za prvobitnu crkvu narodno predanje kaže da je bila posvećena Maloj Gospi.

Crkva Sv. Agate se nalazi na seoskom groblju u naselju Mrčevac u Gradiošnici. Po predanju, podignuta je na imanju prčanjskih vlastelina Verona, kao porodična kapela. Kult Sv. Agate, rođene u gradu Kataniji, bio je veoma raširen u Siciliji. Ona se smatra zaštitnicom dojilja i zaštitnicom od požara i zemljotresa.

Kapela Sv. Antuna se nalazi u obalnom pojasu zatona Kalimanj, na užoj lokaciji Belani, u sklopu srednjevjekovnog kompleksa Pima. Ljetnjikovac sa kapelicom je prvobitno pripadao čuvenoj kotorskoj vlastelinskoj porodici Pasqvali, na šta upućuje reljefni porodični grb na zvoniku crkvice i natpis u kojem je uklesana 1373. godina. Kapelica je mijenjala vlasnike, a danas je grubo devastirana agresivnom savremenom arhitekturom i u lošem je stanju zbog velikog uticaja vlage. Dva visoka čempresa, organiski srasla sa pročeljem, u simbiozi sa crkvicom čine neobičnu cjelinu. Kapelica Sv. Antuna je kulturno dobro, zaštićeno zakonom 1957. godine.
Kapela Sv. Ivana Apostola se nalazi na Pinama. Jedini je integralno očuvani ostatak ljetnjikovca kotorskog vlastelina Paka Pasqvalija iz XV vijeka, koji je kapelicu gradio za porodične obrede. Od srednjevjekovnog kompleksa ostao je i dio zida uz samu kapelu.

Kapela Sv. Mihovila se nalazi u sklopu kompleksa Buća-Luković, u centru grada. Utvrđeni ljetnjikovac je u XV vijeku gradio ugledni kotorski plemić Mihailo Petrov Buća. Početkom XVIII vijeka prelazi u vlasništvo konta Marka Lukovića, čuvenog pomorskoh kapetana iz Prčnja. Kapela je mala građevina pravougaone osnove bez apside.

Crkva Sv. Save se nalazi pored gradskog nadvožnjaka u centru Tivta. Izgradnja hrama je započeta neposredno pred Drugi svjetski rat 1938, a završetak je okončan 1967. Hram je rađen prema projektu arhitekte Momira Korunovića iz Beograda u nemoravskom stilu, kao velika jednobrodna građevina sa osnovom u obliku grčkog krsta. Građen je neizmjeničnim redovima bijelog i ružičastog kamena. Prostrani enterijer hrama krasi tamno braon ikonostas, industrijske obrade, dekorisan vegetabilnim motivima zastupljenim cijelom površinom. U neposrednoj blizini hrama nalazi se zgrada Svetosavskog duhovnog centra, čija je gradnja započeta 1999. po projektu hercegnovskih arhitekata Petra Sirnika i Jova Jančića.

Kapela Sv. Ane se nalazi u Peanima, na južnim padinama Vrmca. Sagradili su je Niko i Jozo Staničić 1927. godine na svom imanju. Po kazivanju mještana, nedaleko od kapele nekada je postojala istoimena crkva, od koje danas nema vidljivih tragova.

Crkva Sv. Antuna Padovanskog se nalazi u naselju Tripovići u Tivtu. Sagrađena je 1734. na temeljima starije građevine i od tada je glavna župna crkva Tivta. Odlikuje je izdužena osnova, čija je apsida u unutrašnjosti polukružna, a spolja četvrtasto završena. Oltarska pala sv. Petra i Pavla sa Srcem Isusovim, na lijevom zidu u crkvi, majstorski je rad italijanskog slikara neoklasičara Franceska Potenze iz 1818.

Crkva Sv. Šimuna nalazi se na Đurđevom brdu, blizu naselja Radoševići, iznad Tivta. Po rustičnom načinu zidanja može se zaključiti da potiče iz srednjeg vijeka. Crkva je bila župna do izgradnje Sv. Antuna Padovanskog u tripovićima. U unutrašnjosti hrama na polihromnom mermernom oltaru nalazi se pala Sv. Šimuna, rad češkog slikara Franje Zieglera iz 1906. godine. Sv. Šimuna apostola brojni katolički vjernici u Tivtu poštuju kao svog zaštitnika.

Crkva Sv. Srđa, Nikole i Dimitrija nalazi se iznad naselja Mažina. Prvi put se pominje 1328.godine u kotorskim notarskim spisima. Trojno patronstvo jedinstveno je na ovim prostorima i uopšte u Crnoj Gori.

Crkva Sv. Neđelje se nalazi u Kostanjici na Đurđevom brdu, visoko u zaleđu Tivta. Po rustičnom načinu gradnje može se pretpostaviti da potiče iz srednjeg vijeka. Zamljotresom 1979. Godine je znatno stradala, kada joj je urušen krov i od tada je zapuštena.

Ostaci crkve Sv. Nikole se nalaze na Pasiglavi u jugoistočnom dijelu Gornje Lastve. U arhivskim dokumentima pominje se prvi put 1420. godine. Ostaci urušene crkve ukazuju na građevinu manjih dimenzija zidanu u suvomeđi.

Kapela Sv. Anuncijate se nalazi blizu obale u naselju Donje Seljanovo. Posvećena je Blagovijestima Blažene Djevice Marije. Sagradila je kotorska plemićka porodica Drago krajem XVII vijeka kao porodičnu kapelu u sklopu svog ljetnjikovca. U istorijskim izvorima se navodi da se u oltarskom ramu nalazila vrijedna slika mletačke škole iz XVII vijeka sa predstavom Navještenja. Danas se čuva u župnoj crkvi Antuna Padovanskog u Tripovićima.

Kapela Sv. Jakova se nalazi u Donjoj Lastvi na nekadašnjem imanju porodice Dabinović, kasnije Makhovec. Crkvica je odavno u ruševnom stanju, obrasla u vegetaciju.

Crkva Rođenja Marijinog, mala Gospa se nalazi u centralnom dijelu sela Gornja Lastva iznad Tivta. Sagrađena je 1410. godine o čemu svjedoči sačuvani natpis uklesan u kamenu, koji potiče iz srednjevjekovne bogomolje. Ovo je jednobrodna građevina sa pravougaonom apsidom i bočnom kapelom na sjeverozapadu. Enterijer crkve ukrašavaju tri oltara, a centralni barokni i bogato dekorisani djelo je venecijanskih majstora rađen 1720. za crkvu Gospe od Škrpjela u Perastu.

Crkva sv. Vida se nalazi na zaravni najviše kote Vidovog brda u Gornjoj Lastvi u sjeveroistočnom dijelu Tivatskog zaliva. Prvi put se pominje 1327. godine u kotorskim notarskim knjigama. Prema istorijskim podacima, smatra se da je podignuta u IX vijeku te da je stradala i opljačkana u vrijeme turske dominacije. Sv. Vid se smatra zaštitnikom očiju i iscjeljiteljem slabosti i bolesti vida. Na prostoru Crne Gore rijekte su crkve posvećene ovom svetitelju. Ova crkva je kulturno dobro, zakonom zaštićena 1957. godine.

Kapela Sv. Terezije se nalazi u dvorištu nekadašnjeg ljetnjikovca kotorske vlastele Zmajević – Jakonja u Donjoj Lastvi. Od bivšeg kompleksa sačuvan je ogradni zid sa lučnim portalom i stambena zgrada locirana u centralnom dijelu, do koje vodi popločana staza, oivičena kamenom kolonadom. Uz stazu, sa lijeve strane, smještena je kapela koju je sagradio župnik Gornje i Donje Lastve Don Đuro Perušina 1934. godine.
Kapela Sv. Mihovila se nalazi na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi, nedaleko od crkve Sv. Roka. Podigli su je mještani 1901, kao malu građevinu bez apside, sa jednodjelnim zvonikom. Na slici novijeg datuma, koja se nalazi u kapeli, svetac je prikazan u ratnoj opremi sa krilima, kako kopljem ubija zlog duha.

Crkva Sv. Roka se nalazi u Donjoj Lastvi na obali mora. Podignuta je 1901, u temeljima stare kapelice koju je na svom imanju sagradila plemićka porodica Bolica polovinom XVI vijeka. Crkva je posvećena zaštitniku bolesnika i ljekara, jednobrodna je građevina sa pravougaunom apsidom, uz koju je naslonjena sakristija. Prostrani enterijer crkve ukrašava centralni oltar u kojem je smještena pala Sv. Roka, rad slikara Mihaila Florija iz Prčanja iz XIX vijeka. Svetac je prikazan kako sjedi ispod drveta sa pastirskim štapom i psom, gledajući u anđela koji silazi sa oblaka.

Kapela Gospe od Karmena nalazi se uz more u naselju Bašići u Donjoj Lastvi. Pripadala je ljetnjikovcu poznatih peraških brodograditelja Bašića. Od nekadašnjeg posjeda ostala je očuvana palata i kapela posvećena Gospi Karmelskoj, zaštitnici rimokatoličkog crkvenog reda Karmelićana.

Kapela Sv. Ane se nalazi pored magistralnog puta u naselju Lepetane. Vrijeme njenog nastanka u istorijskim spisima nije zabilježeno. Radi se o maloj građevini sa pravouganom apsidom. U oltarskom prostoru ove kapele časna trpeza je prislonjena uz zid, iznad koje se nalazi crkva sv. Ane, poklon Iva i Tone Miholović iz 1964. godine.

Crkva Svetog Antuna Padovanskog se nalazi na markantnoj poziciji u naselju Lepetane. Župna crkva je prema izvorima podignuta 1760. godine. Zasvedena blago prelomljenim lukom, jednobrodne je osnove sa četvrtastom apsidom i južnom kapelom. Enterijer crkve karakteriše južna prostrana kapela, posvećena kraljici Sv. Rozariji. Mermerni barokni oltar u kapeli postavili su lepetanski dobrotvori 1869. Oltarska pala bogorodice sa djetetom djelo je nepoznatog autora iz druge polovine XVIII vijeka.

Crkva Sv. Ilije nalazi se u zaleđu Lepetana odakle se pruža impresivan pogled na Boku kotorsku. Po narodnom predanju crkva je stara oko osamsto godina. Danas je u lošem stanju, sa urušenom krovnom konstrukcijom.

Kapela Gospe od Snijega se nalazi na morskoj obali, u tjesnacu Verige. U sačuvanim dokumentima se pominje 1469. pod imenom “De Rexa”. Stradala je prilikom napada na Perast, ali je ubrzo i obnovljena. Zasvedena je blago prelomljenim svodom i ukrašava je malena dekorativna rozeta. Često se u narodu zove i Gospa od osmijeha jer se prema predanju, na licima pomoraca, prolazeći kroz Verige nakon dugih putovanja, odmah javljao osmijeh na licu kad je ugledaju.
O nastanku crkve ima više legendi, a najzanimljivija je ona o kapetanu koji se zaklinje Gospi u olujnoj noći da će joj sagraditi crkvu ako spasi posadu i brod natovaren orizom nadomak Perasta. Po toj legendi kapela se zove i Gospa od oriza. Proslavljanje Gospe od snijega vezano je legendu nastalu 352. godine kada se Bogorodica ukazala tadašnjem papi Liberiju i patriciju Ivanu, naređujući im da njoj u čast sagrade crkvu na mjestu koje će biti označeno snijegom. Tada je usred ljeta, u noći 5. avgusta pao snijeg na brežuljku Eskvilini u Rimu, na kojem je izgrađena bazilika Santa Maria Maggiore.

Crkva Gospe od Anđela se nalazi u sklopu utvrđenog kompleksa na rtu južne obale tjesnaca Verige, odakle se pružaju impresivne vizure na Perast i priobalje Boke. U arhivskim dokumentima pominje se 1469. i 1526. kao samostalna građevina. Ovo je jednobrodna građevina sa izraženom četvrtastom apsidom. Gotičke arhitektonske karakteristike sa blago prelomljenim svodom i lukom na zvoniku, upućuju na pretpostavku da je crkvica sagrađena u XV vijeku. Crkva je kulturno dobro, zakonom zaštićena 1976. godine.

Ovo je samo dio sakralne baštine Tivta. Zato će vam svaka šetnja kroz ovaj grad donijeti neko novo iskustvo i još jedan doživljaj vjekova koji su iza nas.

Izvor: Sakralna baština Tivta, izdavač Centar za kulturu Tivat i Muzej i galerija Buća

Finansiranje projekata valorizacije kulturne baštine

Turistička organizacija Tivat je u saradnji sa opštinom Tivat, shodno članu 8. Zakona o boravišnoj taksi, po kome se 10% iznosa boravišne takse raspodjeljuje za ovu namjenu u 2019. godini raspisala javni poziv za učešće u postupku raspodjele sredstava za realizaciju projekata valorizacije kulturne baštine. Projekti se odnose na arheološka istraživanja, konzervatorske i restauratorske radove,  rekonstrukciju i promociju kulturnih dobara na teritoriji Opštine Tivat. Po osnovu javnog poziva, za ostvarena sredstva iz 2016. godine izabrana su tri projekta:

1. Ostaci Rimskog vodovodnog sistema – JU „Muzej i galerija“
2. Kulturna valorizacija i prezentacija lokaliteta Sv.Vid – NVO „Dijela, ne riječi“
3. Valorizacija spomen obilježja Tivta u funkciji turističke ponude – NVO Montemisija“

Na osnovu javnog poziva odabrana su tri projekta za realizovana sredstva iz 2020. i 2021. godine:

1. „Izrada projekta (tehničke dokumentacije) rekonstrukcije stare cistjerne u Velikom gradskom parku“ – NVO „Evropski dom“
2. „Prirodno i kulturno istorijsko nasljeđe na teritoriji opštine Tivat“ – NVO „KZD Napredak Gornja Lastva“
3. “Kulturna baština starog Rima na području opštine Tivat” – NVO “Crni Plat”