Ostrvo Gospa od Milosti

Najmanje od tri tivatska otoka (ostrva, po bokeljski) nosi ime Gospa od Milosti ili Školj. Godine 1479. ostrvo su naselili monasi celestinci (koji su živjeli povučeni od svijeta). Celestinci u XVI stoljeću slabe i 1524. godine samostan preuzimaju franjevci, koji su izgradili manastir i veliku crkvu u čast Gospe od Milosti.
Samostan i crkvu 1620. godine poharali su Turci, nakon čega su ih franjevci obnovili dobrovoljnim prilozima vjernika. U XIX stoljeću ostrvo preuzimaju župnici Krtola i Krašića, koji su na njemu stanovali dok su upravljali svojim župama. Tokom jedne izuzetno jake oluje 27. januara 1844. godine grom je udario u zvonik crkve Gospe od Milosti, srušio ga i značajno oštetio crkvu i samostan. Tom prilikom jedan župnik je poginuo, dok je drugi povrijeđen. Neoštećen je, međutim, ostao starinski drveni kip Gospe koji datira sa početka XV stoljeća, što za vjernike ima posebnu simboliku; oni u kontinuitetu već više od 500 (pet stotina) godina dolaze na hodoćašće na ovo ostrvo.

Na površini od svega stotinjak sa pedeset metara nalaze se franjevački samostan i crkva posvećena začetku Bogorodice, ograđeni sa spoljne strane zidom. Jedan počuo (bunar, po bokeljski) pijaće vode snabdijeva cijelo ostrvo.

Samostan raspolaže jednom od najbogatijih biblioteka u Boki Kotorskoj, rijetkim djelima bogoslovske i naučne literature. Na ostrvu se nalazi i rimski žrtvenik posvećen boginji Junoni Lucini (zaštitnici porodilja), koji datira iz kasnoantičkog razdoblja.

Galerija fotogrfija