Seosko domaćinstvo “Giardino Lepetano“ u Lepetanima
Porodica ilić iz Lepetana je oličenje tradicionalnog gostoprimstva i kulture Bokelja, te manire su genetski naslijedili i vaspitanjem sačuvali i najmlađi članovi braća Marko i Miho koji su imanje i kuću naslijedili od đeda Miha i babe Nevenke koji su tu živjeli, a koji su unuke naučili kulturi i poštovanju tradicije i čuvanju baštine. Ilići su u unikatnom bokeškom ambijentu gostima iz cijelog svijeta otvorili vrata svoje porodične kuće stvorivši seosko domaćinstvo Giardino Lepetano koje baštini autentičan primorski način života koji nas vraća iskonskim vrijednostima i ljepoti življenja i uživanja u zaseoku nadomak mora. Ako bi trebalo odabrati jednu riječ koja će najjasnije predočiti kulturu Boke, zasigurno bi to bilo nasljeđivanje. Ova priča o Ilićima upravo to pokazuje.
U Lepetane treba da se zastane i
koji dan ostane
Postoje kod nas još uvijek ta mjesta, ne samo na planini već i na moru, kojima i mnogi od nas ime znamo, prolazimo tuda i ne pitamo šta je iza table sa natpisom, na primjer “Lepetane”. Kad kažemo Lepetane, odmah pomišljamo na feribot Lepetani-Kamenari… i ako nekog iz Lepetana ne znamo lično, onda o Lepetanima i ne znamo mnogo. Ni ja nijesam znala dok nijesam dva dana živjela u kući porodice Ilić u Lepetanima. Vjerujem u to da najbolje upoznaš ljude kad im u kuću u goste dođeš. Mjesto upoznaš samo ako si makar privremeno njegov stanovnik i živiš i komšijaš sa mještanima, pa još ako te prihvate “kao svoje čeljade”, kao što su nas Ilići… Pa se nauživaš u ljepoti i spokoju prirode koja jedina može tako da umiri i opusti. Onda krenu neke legende o mjestu i mještanima, čitavoj galeriji mediteranskih osobenjaka, lokalaca i lokalnih legendi… Toliko se smiješ i ne vjeruješ da su moguće sve te dogodovštine, ali se uvjeriš u realnost filmske priče malog mjesta kad se susretneš sa njegovim legendama uživo. Lepetane su mjesto ribara i pomoraca, mjesto odakle su u svijet odlazili i odlaze i danas naši pomorci na najdalje meridijane, i vraćaju se sa svojim novim iskustvima u svoje “malo misto”, dovode prijatelje otud u svoju kuću i na svoje more koje im je milije od svih koja oplove.
Otkud ime Giardino Lepetano i šta znači?
Ime domaćinstva Giardino Lepetano označava ribarsku postu koju su otkrili ribari iz Lepetana, koji su koristeći parangale istraživali ribarsko dno i jednom prilikom, na 6-7 milja od obale, primijetili veliku razliku u dubini, gdje su ostvarili obilne ulove. To mjesto je danas poznato kao Mala Lega i veoma popularno među ribolovcima, kako sportskim tako i profesionalnim.
Smješteno na istočnoj strani Veriga, tjesnaca koji povezuje tivatski i kotorski zaliv, Lepetane je mjesto koje se od mora uz brdo “penje” i ka vrhu i sve više uranja u zelenilo i maslinjake. Gore u šumi na vrhu slobodno žive neke dobre divlje životinje koje niko ne dira, a ni one nikog, tek ponekad kad orao nadleti ovce i malo uplaši kokoške, tek da se zna da je priroda od svega i svakog jača.
Odmah desno od trajekta, seoskim putićem uz brdo, na prvom zavoju nalazi se seosko domaćinstvo “Giardino Lepetano“, stara kuća porodice Ilić stavljena u službu turizma i promocije bokeškog načina života i očuvanja kulturne baštine, tradicije i nasljeđa.
Porodica Ilić: primjer tradicionalnog gostoprimstva, poštovanja i očuvanja baštine
Ispred seoskog domaćinstva “Giardino Lepetano“ dočekaće vas braća Marko i Miho, baš onako kao što to kod nas još uvijek čine pravi domaćini: srdačno i gostoprimno.
Braća Ilić: Marko i Miho
Marko i Miho imaju svesrdnu pomoć u svom naumu od cijele porodice, u skladu sa mogućnostima i obavezama svi daju svoj doprinos jer su svi zaposleni i imaju ozbiljne karijere: otac je hirurg – doktor primarijus Ivan Ilić, direktor Opšte bolnice Kotor, majka Slavica je advokatica. Marko je pravnik i radi u porodičnoj advokatskoj firmi, a Miho inženjer elektrotehnike.
Ono što vam i nakon kratkog druženja s braćom Ilić biva jasno je da im je finansijska dobit od tog posla zaista u drugom planu. Rijetkost je upoznati tako mlade, urbane ljude koji su toliko privrženi tradiciji i sa toliko ljubavi žele da sve što znaju i sve što ovo selo može da pruži da priušte gostima, i da im prenesu taj bokeški duh u originalu.
Na potez registracije domaćinstva Ilići su se odlučili jer istinski uviđaju značaj starih domaćinstava i autentičnosti koju mogu da priušte gostima u svom selu, u svojoj kući. Njihovo imanje se proteže na preko 30.000m2. Na stepenastom imanju sa primorskim suhomeđama, rasprostiru se maslinjaci autohtonih sorti (žutica, lombardeška, crnica), italijanske (lećino), hrvatskih (oblica, levantinka, lastovka, istarska bjelica), smokve sorte sušelica, vinova loza, rogač, limun, narandže, trešnje…
Porodična kuća datira iz sredine 19. vijeka, a inače je ucrtana na starim austro-ugarskim kartama, kada je to područje bilo podijeljeno na Gornje i Donje Iliće. Upravo tu kamenu kuću tipične stare crnogorske gradnje koja je u prošlosti u prizemlju imala izbu, i koja ima zidove debele jedan metar pa je u kući prijatno i po najvećim vrućinama i preko dana i nema potrebe za dodatnim rashlađivanjem. Ilići su kuću renovirali očuvavši njen pređašnji izgled. Kuća je ostala ista spolja i sasvim je pripadajuća nedevastiranoj okolini, samo je dobila malo drugačiji unutrašnji raspored. Ispred kuće se nalazi loza (francuzica), starosti preko 90 godina, koja svojom krošnjom obezbjeđuje debelu hladovinu. U prizemlju je sada prostrana konoba u kojoj Ilići goste posjetioce za koje sve sami spremaju i poslužuju. Na spratu su apartmani sa namještajem koji ukazuje na domaćinstvo, kuću, dom, a ne na puki smještaj. Konoba je ispunjena starinama: predmetima koji su u vlasništvu porodice kroz generacije i svjedoče o životu koji je tu življen ali i nastavljaju da žive kroz priču potomaka o njima. Izrezbareni predmeti, statue i rad u drvetu su uočljivi u detaljima, pa od Marka saznajemo da im je očev stric bio nadareni i vješti stolar i umjetnik u drvetu, a Marko i Miho su naslijedili taj talenat, Miha slika, Marko “kleše” i oblikuje drvo u slobodno vrijeme.
Gosti koji dođu kod Ilića kao suvenir nerijetko dobiju drvenu ribicu, Markov ručni rad. Markov otac se bavi u slobodno vrijeme nacrtima brodova, zapazila sam jedan ozbiljan nacrt u kući, ali i rijedak primjerak brodske makete…
Kulinarstvo kao element baštine
Obroci ili gastronomija su sastavni dio životnog stila i sigurno su jedan od ugodnijih i korisnijih načina da se uspostavi razumijevanje među kulturama. Hrana može imati znatan uticaj na cjelokupno iskustvo destinacije. Kulinarstvo jeste element baštine. To zavređuje bitan segmenat cijele priče o seoskom domaćinstvu. Seosko domaćinstvo Giardino Lepetano upravo pruža mogućnost da okusite bokeško i uopšte primorsko – mediteransko pravo bogatstvo kulinarskog nasljeđa. A Ilići su to učinili na najbolji mogući način pa se gostima nudi samo domaća hrana spremljena na tradicionalan način. Na gradele
Naloži se vatra, da se rasplamsa i da da žar, ne smije biti ni slaba, ni jaka da riba izgori…
Riba se očisti, položi na kuhinjsku krpu, da bi se posušila kako se ne bi lijepila za gradele. Samo je posoliti krupnom morskom solju. Odložiti je i prekriti krpom.
Napraviti preliv od peršuna, bijelog luka i maslinovog ulja. Preliv se stavlja po želji na pečenu ribu.– Baba Nevenka i đed Miha su nam usadili radne navike oko održavanja kuće i prenijeli nam neke od vještina kao što su sušenje smokava (sorta sušelica), rezidba maslina, ribarenje, spremanje morske hrane, na gradelama, spremanje rižota, brodeta, pravljenje likera… – priča nam Marko dok sprema brancine na gradelama… i okreće ih tačno kad treba. Pitamo ga zna li se koliko vremena treba da se obrne riba, a on kaže to se jednostavno radi po osjećaju, ono kad se pojave oni mali balončići na ribi… Marko nas je domaćinski gostio ali i zasmijavao do suza, a suzile su mi oči dok sam samo posmatrala kao sprema brancine na gradele, a njemu baš ništa…
Lijepo je živjeti na selu kad ti drugi sve spremi, mislim se ja. I zamišljam kako se nekad živjelo, kad su muškarci išli u ribolov, a domaćice spremale po kući i okućnici, pa spremale ručak od ulova i salate od povrća iz bašte, kako se tu pravilo vino, sušile smokve, gledali zalasci sunca ali i ranilo zorom na ribanje… I da se postigne i uradi sve što treba jer seoski život traži težak rad.
Marko Ilić nas je stvarno fascinirao svojim kulinarskim umijećem. Spremao nam je brancina na gradele.
Na gornjem spratu kuće je ognjište i blaga je promaja – sve kako treba za onog ko zna da sprema, a i vatru podloži kako treba. Ispratili smo cijeli proces sa Markom koji toliko uživa dok sprema hranu ali i nesebično dijeli svoje znanje i objašnjava kako se to radi “po bokeški”. Za ručak smo jeli brancina sa gradela, za večeru nam je Marko spremao hobotnicu. Došla je i baka Marija, opravdano ponosna na svoje unuke, krepka starica od 74 godine, kojoj nikad ”ništa nije teško”, pa nam je spremala razne đakonije, među kojima i punjene balancane…
Bilo je tu još koječega: raznih sireva (iz ulja, suvih…), slanih inćuna… u toj bokeškoj gozbi na kojoj nam se na večeri pridružila cijela porodica Ilić ukazavši nam zaista gostoprimstvo i poštovanje.
A Marko i Miha, obojica na pragu tek 30. godine života, su vrsni ribolovci, a kako i ne bi bili kad ih je đed vodio barkom u ribolov kad su imali 4 godine. Mada su i prije toga lovili sa obale (špariće, bukvice i ostale sitne ribe).
Sa ponosom mi pokazuju fotografiju sa đedom Mihom đe su obojica na barci s njim u ribolovu, iz neke 1995. godine. Upravo tu đedovu barku Marko je renovirao i koristi je danas za ribolov. Način ribolova koji najviše sada praktikuju je pendula, tj. ribolov u pokretu prilikom kojeg se za barkom povlače vještačke varalice. Tako sve što ulove Ilići to i spremaju svojim gostima. Oba brata važe za vrsne ribolovce.
Nadomak sela na manje od desetak minuta hoda je divna plaža Verige, tu je i crkva Gospe od snijega iz 15. vijeka, koju u narodu zovu crkva Gospe od oriza… Ima to svoju priču zašto. Nama su sve braća Ilić ispričali, objasnili jer Boka je njihov dom, znaju sve o njoj. Ako ste gost kod Ilića osim u ukusnoj hrani i udobnom domaćinskom smještaju uživaćete u miru svježih jutara sa pogledom na more uz jedine zvuke – pjesme zrikavaca i ptica…
Njihovo imanje se nalazi na trasi planinarske staze kojom se ide u obilazak vrhova Boke, tuda prolazi mnogo stranih turista oduševljenih ambijentom sela, pa je to sjajan prijedlog za laganu aktivnost i blagi uspon do neprevaziđenog pogleda sa planine na more.
Pa se spuštite na obalu i kupate, onda vratite u selo i guštate uz čašu dobrog vina u pogledu na fenomenalni suton sa neke od terasa…