Tivatska solila: Slatko-slana oaza mira koju morate posjetiti

5-Maj-2020

Između aerodroma Tivat i poluostrva Luštica, nalazi se mjesto koje morate posjetiti – Tivatska solila.
Jedinstveni ptičji rezervat u Grbaljskom polju – izvor nekada skupocjene soli, zaštićeno je područje od 2007.

Neposredna blizina mora, plitka slana voda i specifična vegetacija slatko – slane močvare dovoljni su razlozi da čak 114 vrsta ptica izabere solilu za svoj privremeni dom. Tako se naša zemlja, zahvaljujući Tivtu i Ulcinju, našla na svjetskoj mapi zaštićenih močvarnih područja, što je pravi ekološki izazov.
Od 526 ptičjih vrsta, koliko je u Evropi za sada registrovano, broj prisutnih ptica na ovoj laguni čini više od 20% ukupnog broja vrsta evropske ornitofane. Tu su patke, čaplje, komorani, flamingosi, sove, crni ibisi, vodomari, žuta pastirica ali i neobične gljive poput Plavog baršuna, gmizavci poput najmanje žabe – Gatalinke.
Dovoljno za najstrožiji stepen zaštite, zar ne?

Tivatska solila su posebno privlačna orintolozima, ali bez obzira na to da li vas ptice zanimaju, ovo mjesto treba posjetiti jer je riječ o jedinstvenoj oazi netaknute prirode. Zapravo, solilu su prvi florističko – faunistički rezervat prirode u Crnoj Gori.
Pravo je čudo da uopšte postoji, jer se neko vrijeme ovdje nemarno sakupljao otpad!
Dobrom saradnjom Javnog preduzeća “Morsko dobro”, upravljača ovog područja, Opštine Tivat, Turističke organizacije Tivta i Centra za zaštitu i proučavanje ptica, solila vremenom postaju ekoturistička destinaciju sa info-punktovima, centrom za posjetioce, obnovljenim mostovima, osmatračnicama, mobilijarom, uslugom turističkih vodiča…

Zbog toga je sa više strana dobila priznanje kao sjajan primjer dobrog upravljanja zaštićenim područjem. Od deponije do ekološki zaštićenog područja. Moguće je.
Zapravo, ova oaza mira (ne samo za ptice) ima burnu prošlost. Često ćete čuti da se nalazi na nekadašnjoj solani. Znamo da je prije 60 godina ovdje bila predviđena izgradnja solane. Napravljeni su kristalizacioni bazeni, sistemi dovodnih – odvodnih kanala i komunikacioni nasipi. Solana nikada nije počela sa radom.
O kojoj solani je onda riječ?

Ovo područje je nastalo taloženjem sedimenta na slivu dvije rijeke -Široke i Koložun, kao i radom čovjeka koji je, uz pomoć sunca i vjetra, u bazenima sa morskom vodom dobijao so.

Da je solana definitivno postojala potvrđuju srednjevjekovni spisi. Tu piše da su slani baseni Tivatskih solila bili veoma značajni za privredu susjednog Kotora. So, koja je vrijedila više od zlata, dobijala se od isparavanja morske vode i formirala u posebnim zemljanim bedemima.
Kotor je svoj prosperitet dobrim dijelom temeljio na proizvodnji i prodaji soli. Čak se i Statutom ovog grada regulisala proizvodnja, uvoz, izvoz i prodaja soli.
1683. solila su predstavljala 81% ukupnog prihoda lokalnog stanovništva.
1425. je imala 109 parcela, od kojih je 16 pripadalo poznatim kotorskim porodicama.
Značaj solila najbolje ilustruje podatak o sukobima susjednih zemalja oko ove slane močvare. Zbog prava raspolaganja basenima soli, Dubrovnik i Kotor su redovno ulazili u sukob.

Ako odemo još dalje u istoriju, postoje pretpostavke da su i ilirski Agravoniti koristili tivatsku so, a da je u rimskom periodu moglo doći do izgradnje solana. Ipak, pouzdanih istorijskih podataka o ovome nema.
Bilo kako bilo, kada su ljudi prestali da koriste slane močvare, ovdje su počele dolaziti ptice. Orintolozi često ističu da su solila jedino sačuvano ostrvo u moru haosa, dok je botaničari zovu kraljevstvom neobičnih biljaka.

Tivatska solila su remek djelo prirode i čovjeka, dokaz da je sve moguće.
Obožavaju ga i djeca pa ne čekajte dugo, pokažite im ovu malu oazu mira i netaknute prirode. Ulaz je slobodan!

Galerija fotografija

Izvor: www.sharemontenegro.me

Foto&video: Miko

post image