Mirko Dragović izlaže u Bući

Na svojim slikama Dragović prepoznatljivim koloritom i načinom slikanja izražava svoja najdublja osjećanja i iskazuje veliku ljubav prema ljudima i stvarima koje ga okružuju.

Sjećanje na lijepo i bezbrižno djetinjstvo, pretočeno u maštu na apstraktnim slikama je neiscrpna inspiracija umjetnika.

O njegovom radu Milun Lutovac je zapisao: „Svaki nas dan je ugovor sa nekom budućom uspomenom. Trebalo bi, ali ko će o svemu tome voditi računa, vježbati oko za skrivena značenja stvari. Upravo to na svojim platnima, kao igrač na žici, između minulog i budućeg, radi Dragović.

On zna da vid registruje, navodi i zavodi, ali isto tako zna da vid ne tumači. To je, možda, negdje i dobro, jer „kada bi svijet znao istinu“ kako na jednom mjestu zapisuje I. Singer „srušio bi se kao kula od karata“.
Jezik se ne može uhvatiti „golim“okom, ali se može pretvoriti u oblik i boju, u mrežu druge i drugačije komunikacije. Dragović tu spoznaju potvrđuje i kao likovni pedagog, svojim posvećenim radom u Resursnom centru za djecu sa intelektualnim smetnjama i autizmom „1. Jun“, u Podgorici. I kao da ne „napušta čas“, ni za tren, jer i oni sa smetnjama i oni bez smetnji imaju ista „snoviđenja“, a svojim radom i djelima poručuje: oblik je blizi pogledu od riječi, a snoviđenje oblika na crtež, vječna je priča o odlasku i dolasku (nastanku i nestanku).“
Mirko Dragović živi u Podgorici, gdje radi nešto više od deset godina kao likovni pedagog.